Pravi prijatelj…

…dolazi kada svi odlaze!

Kažu da čovjek vrijedi onoliko koliko ima prijatelja. Oni koji kažu da imaju puno prijatelja, onda ne znaju što je pravo prijateljstvo, jer ne treba miješati poznanstvo i prijateljstvo. Također kažu da u nevolji vidiš tko su ti pravi prijatelji, jer oni su s tobom i uz tebe i u teškim trenucima, a ne samo kad sunce raskošno sja.
Kako nađeš prijatelja? Svatko za to vjerojatno ima svoje iskustvo.
Moj najbolji prijatelj mi je bio gost u kafiću gdje sam radio. Budući da je posao konobara da bude uslužan i komunikativan, često sam bio s njim u razgovoru, ispočetka razgovarajući o temama koje je on kao gost započeo, no vrlo brzo smo shvatili da o mnogo čemu imamo isto mišljenje, da nas interesiraju iste ili slične stvari, uglavnom, freakovi koji se jednostavno razumiju.

Naravno, počeli smo se družiti i u slobodno vrijeme, posjećivati se i kod kuće, kava nedjeljom prijepodne je postala pravilo.

I onda sam završio u bolnici. Uz moju obitelj, i on je dolazio svakodnevno.
Pa sam otišao na rehabilitaciju u toplice, naravno, on me vozio, a za vrijeme mog boravka dovozio moju obitelj u posjete.

Kad sam došao kući iz bolnice, on je išao sa mnom u šetnje mijenjajući se s članovima moje obitelji kako je tko kad mogao.

U zadnje vrijeme pritislo me breme pesimizma i tjeskobe, obitelj je naravno uz mene, kao i moj najbolji prijatelj, dođe po mene, odemo prvo u šetnju, pa onda na kavu (tako se kaže, iako ja više ne pijem kavu nego irish cream capuccino), a on me uspije nasmijati i prenijeti pozitivnu energiju i misli na mene, skrećući mi misli od bremenitih tema, barem na neko vrijeme!

Imam zaista pravog prijatelja, i zahvalan sam na tome!