Ja volim samo sebe
svog jedinog sebe
ja volim samo sebe
svog predivnog sebe
Mislim da većina nas zna tu pjesmu Psihomodo Popa, i zvuči nam dobro i zabavno.
No narcisoidnost je jako ozbiljna bolest.
Analogno mitu o Narcisu, dominira mišljenje da je narcistički poremećaj ličnosti karakterističan za osobe koje previše vole sebe. Međutim, istina je sasvim drugačija: narcizam nije opčinjenost sobom već predstavom o sebi, tj. ne onim što neko jeste već kakvim se prikazuje.
Narcisoidna osoba se osjeća stalno ugroženo, ali se postavlja nadmoćno.
Ne libi se ponižavanja drugih osoba kako bi uzdizala sebe, omalovaža druge kako bi sebi pridala veći značaj.
Narcisoidna osoba se osjeća grandiozno i samovažno, opsjednuta je fantazijama neograničenog uspjeha, slave, zastrašujuće snage ili svemoći, zahtijeva pretjerano divljenje, dodvoravanje, pažnju i afirmaciju jer je uvjerena da je jedinstvena i posebna i nema joj dostojnog para.
Također smatra da je uvijek u pravu, ali zavidi drugima i nastoji ih povrijediti u svojoj stalnoj paranoji da će biti srušena s imaginarnog prijestolja.
Također, narcisoidna osoba voli kritizirati sve oko sebe, ali usudi li se netko uputiti kritiku njoj, koja je “iznad zakona”, postaje frustrirana i bijesni, jer s kojim pravo netko koga ona smatra inferiornim, nedostojnim njoj kontrira?
U tom nastupu bjesnoće nastojati će uništiti sve tragove i svaku vezu s tom osobom koja joj je kontrirala, kao da jednostavno ta osoba ne postoji. Njen krug prijatelja su također psihičko nestabilne osobe, koje vole da ih se pohvaljuje.
U stvarnosti, narcisoidne osobe su nesretne, jer ne mogu sklopiti pravo, iskreno prijateljstvo jer u svojoj paranoji u svakome vide konkurenciju, a u svakom potezu druge osobe neki smišljen čin protiv nje.
Sretan sam što imam prave prijatelje i znam se našaliti na njihov račun, ali i primiti njihovu šalu na svoj!
