I gluhonijemi mogu položit vozački, zar ne?

Međimurske novine su objavile poticajan članak o Nadici Kralj koju su ogromna volja i želja vodile u naumu da položi vozački ispit. Rekli bi i nije to baš neki poduhvat, ali kad se radi o gluhonijemoj osobi onda to zasigurno je. Pročitajte njenu priču!

Nadica je iz Male Subotice, ima 35 godina, radi u Varaždinu u tvrtki Compromplus, dijelu grupe Calzedonija, koji se bavi šivanjem kupaćih kostima. Roditelji joj nemaju vozačku dozvolu, pa je njoj bila velika želja naučiti voziti auto.

Mama Rozalija nam je rekla da je Nadica uvijek sjedila na mjestu suvozača i pomno pratila svaki pokret vozača. Na više je navrata pokušavala upisati auto školu, no uvijek su joj rekli da im je žao, ali da ona kao gluhonijema osoba ne može upisati auto školu, jer nama šanse da takva osoba položi ispite, a kamoli da naučiti voziti. Što su je više odbijali to je bila odlučnija u svojoj namjeri.

Pokušala je u mnogim auto školama dok nije došla u Auto školu Prilok, gdje su to odmah prihvatili, kao svojevrstan izazov, ali i način na koji mogu još jednom potvrditi kvalitetu svoje auto škole.

Ružica Sabol, direktorica Autoškole Prilok rekla nam je kako su oni već desetak godina škola broj jedan među auto školama i to po više segmenata: po broju zaposlenika, jer imaju četrnaest zaposlenih, po veličini i kvaliteti voznog parka, ali ono najvažnije po prolaznosti gdje su visoko iznad hrvatskog prosjeka. Visoka prolaznost kandidata jedan je od pokazatelja da se sa svakim kandidatom radi na vrlo kvalitetan i profesionalan način. A i ono što ih razlikuje od drugih autoškola je što jedini u Međimurju i okolici pružaju mogućnost polaganja za sve kategorije.

Tea Sokač, već je više od deset godina instruktorica u Autoškoli Prilok. Omiljena je među kandidatima, a statistički, prolaznost njenih kandidata je preko 80 posto, dok je hrvatski prosjek nešto preko 40 posto.

Tea nam je ispričala: – Nadica je jedna prekrasna osoba. Kad je došla u auto školu nije baratala ni računalom, a svi se testovi iz propisa danas polažu na računalu, tako da je najprije morala savladati rad na računalu. Slijedeći je izazov bila vožnja. – Sjele smo u auto i kad kandidat okrene ključ čuje zvuk motora. Nadica ga nije mogla čuti. U prvi tren sam malo bila zatečena kako sad objasniti što zapravo treba napraviti. Nadica čita s usana i tako smo se sporazumijevale. I dok sam ja razmišljala kako joj objasniti, ona je već sama shvatila. Rekla mi je osjetila je vibracije motora i po tome je znala da je auto upaljen. Kad je znala voziti ostale kandidate, često nisu mogli vjerovati da je gluhonijema, jer je vozila jako dobro. Svi su se složila da vozi jako dobro i puno bolje od mnogih, jer upravo zbog svojeg hendikepa, jako su joj razvijena druga osjetila, pa je jako usmjerena na cestu, prati promet.