Zemlja med dvemi vodami

Tvrdim da su Međimurci najbolji domaćini na svijetu. Evo primjer gustuvaja ili svadbe.
Dođite na svadbu na more, i dat će vam pršuta, sira, presuhu francusku salatu, juhu od bravetine (koja ima jako karakterističan miris), janjetinu lešo i janjetinu s ražnja. Ako to ne jedeš, tvoj problem, budi gladan.
Dođu u Slavoniju na svadbu, ima pića koliko hoćeš, toplo pivo iz sanduka i/ili rakija. Prvi dan se peku na ražnju vol i prasci, drugi dan se peku na ražnju vol i prasci, treći dan se peku na ražnju prasci i kokoši. Prilog i salata ne trebaju, a ponekad ni kruh.
A kad dođeš u Međimurje na svadbu, ima najmanje tri vrste mesa, na tri različita načina pripreme, s tri različita priloga, tako da garantirano ima nešto za svakoga. A i još će domaćin, zapravo posebno domaćica, ilitiga hižna mamica, non stop kružiti okolo da vidi, ne koliko tko pojede, nego ako ima dosta za sve i ako nekome nešto ne paše da mu se napravi nešto drugo.
Hižnom japici je više zadatak da sve uvjeri kako je na svadbi posluženo najbolje vino na svijetu.

Međimurci bi inače, jer to im je već usađeno u genima, htjeli svima udovoljiti, i opet, prema svima biti dobri domaćini. I tako, dok Dalmoši neće ni pokušati razgovarati sa nekim iz drugog kraja drugačije nego čakavski (tko je strancu kriv što ne zna svjetske jezike), Međimurac će se pretrgnuti da govori književni kako bi ga stranac razumio, što često ispada smješnije nego da mu govori svojim materinjim međimurskim kajkavskim.

I zato nitko živ na ovom svijetu ne može reći za Međimurca da je nacionalist. Niti slučajno. Lokal nacionalista, to da, to je već druga priča, ali nacionalista ni u ludilu.
Kroz stoljeća su Međimurcima govorili kako je kutak između Mure i Drava raj za njih i ne treba im nitko preko tih dviju rijeka. Jer Međimurje je, kako su to objasnili Međimurcima oni na visokim foteljama u Zagrebu, Švicarska u malom. Istina da su u Međimurju najniže plaće, ali to nije bitno, mi smo Švicarska u malom.
Jer i ban Jelačić je prvo protjerao Mađare samo preko Drave, Međimurje je kasnije došlo na red. I Tuđman je imao parolu “od Drave do Jadrana”, puno kasnije je tu upala i Mura.
I zato smo si mi Međimurci navek bili dobri z Hrvatima!

Međimurje je valjda jedino mjesto na svijetu gdje ne zaista znači da.
Npr. kad vam Međimurci vele “vi bi to i šteli,ne?” znači “vi bi to zaista i htjeli”.
Ili, što bi posebno moglo biti zanimljivo na sudu “ve bumo se poseksali. ne?” u stvari je zaista potvrda da će doći do seksa, iako je ona rekla ne.

I tako smo mi Međimurci dovoljni sami sebi, ne treba nama nitko preko Drave (preko Mure još i manje). Jer, ako se udružimo sa Zagorcima i Podravcima, valjda bude netko ukrao Međimurje, maknuo ga sa zemljopisne karte, i prestat će postojati, ni mi više nećemo biti Međimurci, a tako i tako pola Međimuraca radi u Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj.

Malo Medjimurje

Malo Međimurje
zemljo milena,
tu je moja domovina
gdje me majka rodila.

Tu mi Bože živjet daj,
tu je moga srca raj!

Od sjevera leži
vinogradski kraj,
a od juga ravno polje,
moj je mili zavičaj.

Usred Međimurja
potok Trnava,
kraj potoka raste ruža,
potočnica plavetna.

A kad jednom dođe
mom životu kraj,
zbogom ostaj Međimurje,
moj premili zavičaj.