Hrvat sam bez kredita
Eto, skrušeno priznajem da sam Hrvat bez kredita.
Znam da nije za hvaliti se, ali eto, desilo se. Neću tvrditi da mi nije koji put palo na pamet da dignem kredit, u stalnom sam radnom odnosu, mogao bih, no nisam imao u što investirati.
No sada se javljaju nove mogućnosti, i polako dobivam ideje u što da investiram.
Recimo, mogao bih kupiti neku fotelju u nekoj državnoj agenciji. Ne trebaš biti pametan, samo moraš biti u pravo vrijeme u pravoj stranci. A sad su u modi HDZ, MOST, HSP AS i tako neki skupovi suglasnika i ponešto samoglasnika, a u kvizovima su se samoglasnici uvijek mogli kupiti.
Sad jedino još nisam siguran da li da kupim samoglasnik ili prodam neki suglasnik, pa da budem suglasan sa svim reformama. Što razvikanija reforma, to suglasnik više vrijedi. Ili je obrnuto proporcionalno, nisam baš dobro shvatio to o reformama.
Vjerojatno bi mi ipak mogla zatrebati neka diploma, a ako nađem neki tanji diplomski rad fotokopiranje me neće puno koštati, što je u redu, pa za to ne moram dizati kredit.
Znači, mogao bih dignuti kredit da kupim neku tvornicu, dam radnicima otkaz, a od države pokupim poticaje. Ali bih se prvo morao učlaniti u taj neki skup suglasnika pa da mi banka da kredit na 50 godina sa 2% kamata. A opet, ako uđem u pravu stranku, ne moram kupovati tvornicu, može me stranka postaviti za savjetnika, pa mogu opet lijepo mjesečno unovčiti svoje postojanje. Znači ne treba mi kredit ni za to.
Da uzmem onda kredit da si napravim malo marketinga na TV?
Što će mi, pa i tamo će uskoro doći pravi ljudi, pa bi mi prava stranka mogla srediti besplatnu reklamu.
A mogao bih uzeti kredit da otvorim neku svoju tvrtku, pa da mogu reći, evo, i ja sam vlasnik tvrtke, recimo tvrka “Fikus u kancelariji” j.d.o.o., reći da imam 100 ovaca i dignuti poticaj.
Ma bezveze, onda mi poticaj ode na vraćanje kredita, ostane mi sitniš, to mi se ne isplati toliko mučiti.
Znam, mogao bih dignuti kredit i unajmiti brendirani odvjetnički tim da dokažu kako je moje rodoslovno stablo plave krvi, pa postanem celebrity i hodam badave okolo žderat i lokat. Hm, koliko koštaju brendirani odvjetnički timovi, bojim se da toliki kredit ipak ne bih mogao dobiti.
Za dostojanstvo mi se ne isplati dizati kredit, svo dostojanstvo su pokupovali već Klemm, Glogoški, Bujanec & Co.
Za čast i poštenje mi se isto ne isplati, cijene pale u zadnjih 25 godina, iako je potražnja veća od ponude.
Mogao bih dignuti kredit da nekoj visoko pozicioniranoj osobi platim rođendansku proslavu, ali tom humanitarnom gestom bi si samo mogao navući USKOK na vrata, a prvo valjda ta visokopozicionirana osoba mora meni napraviti neku uslugu pa da ja njoj platim proslavu rođendana.
Znači, ni za to neću dizati kredit.
Mogao bih dignuti kredit za ovogodišnji Oskar znanja, ili Paraolimpijadu, ili natjecanje mladih informatičara, kemičara, matematičara, fizičara i slično, ali to uopće nije u modi, a tko zna hoće li ikada i biti. Znači, bačen novac.
Da dignem kredit da kupim neke dionice, svjetske su nestabilne, a domaće nikad ne znaš tko je pravi gazda, pa bolje ne pehati u to.
Ali mislim da definitivno moram uložiti u politiku ili nešto oko nje, jer tu očito leži novac. Uđeš u Sabor potkovan, izađeš sa zlatnim potkovama. Uđeš u Vladu bogat, izađeš iz Vlade i nađeš se na Forbesovoj listi najbogatijih.
Ali se moram osigurati da za 4 godine ne izletim van, znači trebao bih postati neki tajnik koordinatora za tajnike saborskih povjerenstava u sklopu udruge koordinatora saborskih odbora s eksluzivnim članstvom Udruge saborskih tajnika i podtajnika za politička pitanja. Da, to dobro zvuči kao totalno neophodno za rad Sabora.
Pa sad ljudi, da dižem kredit ili uviđate da me trebate i ne možete bez mene.
PS: Ako treba, ja sve ovo ovjerim kod javnog bilježnika!
