Hrvatska i dalje tema svjetske štampe, u negativnom kontekstu
MALO se o tome priča, ali ono što se događa u Hrvatskoj je uznemirujuće iz demokratske i europske perspektive. Nakon Poljske i Mađarske, Hrvatska je još jedna članica EU koja je zabrazdila u radikalnu desnicu.
Nova hrvatska vlada bliska je Opusu dei, u njoj ima ministra sklonih revizionizmu i fundamentalizmu. Nakon izbora koji su donijeli izjednačeni rezultat lijeve i desne opcije i dužih postizbornih pregovora, desnica je koalirala s MOST-om. Zgodno ime, ali ta mlada stranačka formacija pokušala se predstaviti kao opcija bliža centru, no, bliska je radikalno vjerskom miljeu.
Ministar kulture u ustaškom kostimu
O novom se ministru kulture puno priča. Dolazi iz glavne desne stranke ali savršeno utjelovljuje ovu radikalnu koaliciju. On je mladi povjesničar koji je sklon revizionizmu. Za njega je povijest drugog svjetskog rata „hipoteza“ koju su diktirali pobjednici. On sam skloniji je poraženoj strani.
Već neko vrijeme u medijima se vrti njegova slika u ustaškoj uniformi. Riječ je o pronacističkoj stranci koja je vodila genocidnu politiku uperenu protiv Židova, Srba i Roma. S obzirom na svoju dob, on nije u tome sudjelovao ali je ipak bio član neoustaške grupacije.
Njegova slika u ustaškoj uniformi, koja je sada predmet polemike, izašla je devedesetih godina u jednom ekstremno desnom časopisu. Prvo je to negirao, da bi se kasnije izgovorio na grijehe iz mladosti. Nije uvjerljiv.
Kao znanstvenih je puno i posvećeno pisao o jednom aspektu ustaškog projekta. Ideja je bila da se udruže muslimani i pronacistički katolici protiv zajedničkih neprijatelja.
Izjavio je i da su oni koji govore o islamofašizmu dio moćnog židovskog lobija čiji je cilj naštetiti percepciji koja postoji o muslimanima.
Precizirajmo da je novi ministar bošnjački musliman, što ga ne sprječava da ima zajedničke opsesije s radikalnim katolicima. Npr. protivljenje homoseksualnom braku. Prije 3 godine udruga „U ime obitelji“, potpomognuta crkvom, organizirala je referendum kako bi se brak ustavno definirao kao isključivo muško-ženska zajednica.
SDP je tada uzvratio donošenjem Zakona o životnom partnerstvu, što je ekvivalent PaCS-a. (to je francuski zakon tog tipa koji je postojao do pravog otvaranja braka svima, 2013.) Taj je zakon danas neupitno ugrožen zbog nove vlade koja bi također mogla dovesti u pitanje pravo na pobačaj i intervenirati u slobodu medija.
Nova Mađarska?
Novi premijer podržava svog ministra kulture. Njegov savjetnik za međunarodne odnose je također član Opusa dei i baš kao i ministar kulture, vodio je kampanju protiv homoseksualnog braka.
Najluđa stvar u čitavoj priči je put samog šefa države koji je izronio ni od kuda. Službeno ne pripada niti jednoj stranci, nije bio na izborima. Jedva govori hrvatski, sa snažnim kanadskim naglaskom. Dolazi iz kanadske dijaspore, prethodno je bio vezan uz farmaceutsku industriju. Potpuno neočekivano taj prividno neutralni čovjek, katolički orijentiran, postao je premijer. Makar na papiru.
Stvarni šef te čudne koalicije zapravo je Tomislav Karamarko. Nepopularan i radikalan, podržava ministra kulture, svog štićenika. Slavi što je vlada napokon sastavljena od onih „koji se znaju prekrižiti“. To je terminologija koja se u doba ustaštva koristila za stigmatiziranje konvertita (pravoslavaca ili židova) koji su emigrirali da bi izbjegli zlu kob.
Iako građani nisu glasali za ovakvu opciju, ova bi članica EU mogla zakoračiti unazad.
*Prijevod s francuskog: Kristina Olujić/index
