Što je pravi skandal u slučaju Lozančić?

Telegram analiza: Kako je zataškan pravi skandal u slučaju Lozančić, kontakti predsjednice i osumnjičenog za krupni kriminal
O jednom iznimno važnom segmentu te afere uopće se ne raspravlja

Dok se u državnom vrhu i u javnosti vode žestoke polemike oko toga trebaju li predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i premijer Tihomir Orešković smijeniti šefa SOA-e Dragana Lozančića jer je njegova služba registrirala predsjednicu države u kontaktima s osobom koja je pod policijskom istragom, o jednom iznimno važnom segmentu te afere uopće se ne raspravlja.

Da se, naime, takva skandal dogodio u SAD, Velikoj Britaniji ili drugim demokratskim državama ne samo da bi izbio slučaj s nesagledivim političkim posljedicama, nego bi u parlamentu odmah bila osnovana komisija koja bi dobila zadatak da utvrdi sve relevantne činjenice vezane uz tu aferu. Takva Komisija najprije bi, kako je to uobičajeno u sličnim slučajevima, zatražila od tajnih službi svu dokumentaciju koja se odnosi na kontakte predsjednika države i osumnjičene osobe, a nakon što bi ih proučila, pozvala bi na saslušanje predsjednika, šefa tajne službe te sve one koji su na bilo koji način bili upoznati s detaljima tog slučaja.

Dakle, rasprava se ne bi, kao Hrvatskoj, svela na to je li Lozančić trebao obavijestiti predsjednicu države da komunicira s osumnjičenom osobom ili ne, nego bi se razmotrile sve dimenzije tog krajnje neugodnog slučaja.

Pogotovo stoga što je upravo iz Ureda Kolindu Grabar Kitarović procurilo otkriće da je SOA prisluškivala njene razgovore sa Zdravkom Mamićem. A to znači da bi se, uz utvrđivanje odgovornosti šefa obavještajne službe, moralo razmotriti je li predsjednica države u razgovaru s osumnjičenikom prekršila neke od svojih zakonskih ili moralnih obveza. A da bi to mogla učiniti saborska komisija morala bi imati na raspolaganju sve transkripte njihovih razgovora. Uostalom, u aferi Watergate tadašnji američkim predsjednik Richard Nixon morao je dati parlamentarnoj istražnoj komisiji na uvid snimke svih privatnih razgovora pa čak i one koji nisu imali izravne veze sa slučajem.

Aktualna kandidatkinja Demokratske stranke za predsjednicu SAD-a Hillary Clinton već je mjesecima predmetom parlamentarne istrage jer je na privatnom mailu slala poruke koje se tretiraju kao državna tajna. Zbog toga je Hillary Clinton morala dati na uvid cijelu svoju privatnu korespodenciju, s mužem, kćeri, rodbinom, prijateljima… Istodobno, upravo zbog toga njena je kandidatura za predsjednicu države ozbiljno dovedena u pitanje.

U Hrvatskoj se na taj način uopće ne raspravlja, a oporba u Saboru nije zatražila da se istraži cijela pozadina cijelog slučaja. To najbolje pokazuje koliko su naše političke elite demokratski neosvještene i neupućene tako da se ne znaju koristiti čak ni parlamentarnim i demokratskim intrumentima koji su im na raspolaganju.

Najnoviji slučaj također otkriva da nije slučajno da se u nas sve političke stranke grčevito bore da stave pod svoju kontrolu policiju i obavještajne službe: najviše vremena u pregovorima Mosta s HDZ-om i SDP-om, oduzela je upravo svađa tko će biti ministar unutarnjih poslova. Uostalom, i budući obračun MOST-a i HDZ-a oko toga tko će biti novi šef SOA-e, još će jednom pokazati ne samo kako si koalicijski partneri upće ne vjeruju, nego, i zašto je u državi insuficijentne demokracije, i te kako važno imati kontrolu nad policijom i tajnim službama.

Ni aktualni sukob oko toga hoće li Ranko Ostojić biti šef saborskog Odbora za unutarnju politku i nacionalnu sigunost nije slučajan. Prevladava uvjerenje kako HDZ pod svaku cijenu želi spriječiti kvalitetan i stručan nadzor rada tajnih službi te da mu odgovara da Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost još neko vrijeme ne funkcionira. Među ostalim, da se ne bi mogao baviti sukobom Kolinde Grabar Kitarović s Draganom Lozančićem.

Na kraju, ne treba ni spomenuti, da bi u demokratskim državama javnost vrlo brzo saznala sve detalje tog slučaja pa i narav odnosa predsjednice države s osumnjičenom osobom.