Grofovija Međimurje i bogata Hrvatska
Ne razumijem zašto se govori da je Hrvatska siromašna država, kad je očito da smo vrlo, vrlo bogati.
Evo, svako malo se može čuti kako je pronevjereno toliko i toliko stotina milijuna kuna, pa pronevjereno pola milijarde kuna, pa opet par stotina milijuna kuna itd. I to je samo dio od onog što se saznalo, koliki je tek dio pronevjerenog i ukradenog novca o kojem se još ne zna ( i vjerojatno se nikad niti neće znati).
I narod to niti ne primjećuje, ili mu to uopće nije važno, jer eto, uvijek ukrug bira one koji su to pokrali i pronevjerili.
Ali očito se ima, može se, kad to narodu nije važno.
Zato i ne čudi kad vidiš kakvi sve gelipteri, hohštapleri i ostali žohari dođu na vlast, smiju se tom narodu koji je zadovoljan njima, a oni opet šalabrcnu par stotina milijuna tu, par stotina milijuna tamo.
I svi zadovoljni.
Naravno da to ne može svatko!
Za to moraš biti obdaren izvanrednom dozom ljigavosti, nemoralnosti i pokvarenosti.
Jer jedino na taj način se možeš uklopiti u vlast i postati dio te vlasti.
Ali za par stotina milijuna tu, par stotina milijuna tamo, zašto ne?
I još te narod voli, i jedva čeka da ti pruža ponovnu priliku da šalabrcneš malo tu, malo tamo!
E sad, mali problem je što je malo Međimuraca među tima koji šalabrcnu, ali se zato dosta šalabrcne od tog Međimurja.
Pa si zato nešto razmišljam, možda ipak nije niti tako bedasta ideja da se Međimurje odvoji od Hrvatske, tako i tako je Hrvatska uvijek bila do Drave.
Pa onda nikome ne bi moglo smetati kajkavsko narječje, jer bi ono preraslo u kajkavski jezik, službeni jezik Međimurja.
Naravno, imao bi dva dijalekta, brežni i doljanski.
Valuta bi bila međimurski cujzek, a jedan cujzek bi se sastojao od sto međimurskih iceka.
Automatski bi se riješili i ovih najvećih hrvatskih stranaka, jer bi sad trebalo poosnivati međimurske stranke, i predmnijevam da bi tu dvije najjače stranke bile jedna u briježnom, a druga u ravnom djelu Međimurja.
Mi Međimurci bi si i dalje ostali dobri s Hrvatima, ali bi ipak ukinuli neke zaostavštine iz zajedničkog života, kao recimo financiranje Hrvatski majki, Dinamovog stadiona, luksuza Hrvatskog nogometnog saveza, plaćanje saborskih zastupnika jer ne dolaze na posao itd.
Vratili bi Međimursku banku, gdje bi onda utjecajni Hrvati, a i ostali stranci mogli otvarati razne offshore i of course račune.
Žao mi župana, jer ga onda više ne bi trebali, a uređenje Međimurja bi bilo…
pa sad, kraljevina, kneževina ili tako nešto naravno ne dolazi u obzir.
Ali se sjećam da sam u nekom dokumentu Staroga grada pročitao nešto o grofu Taradi, a eto ja se slučajno baš tako prezivam, pa bi mogli biti Grofovija Međimurje.
Naravno, to je jedinstvena prilika da se onda obnovi i Stari grad, jer kao grof ne bi bilo baš prikladno da stanujem i dalje u ovom stančiću na čakovečkom Jugu, pa bih preselio u Stari grad, a u Međimurju ima dosta prezimena Taradi tako da bi se vjerojatno našao još koji kandidat za titulu grofa.
No Međimurci smo, bumo se dogovorili!
Turizam nam cvjeta, poljoprivreda također, stranci bolje iskorištavaju naše radnike nego mi sami, vinogradi blagorodni, jaki smo i u informatici, sportu, spletkama, pa gdje bi nam bio kraj!?
Slovenija bi sigurno bila među prvima, ako ne i prva, koja bi nas priznala, jer onda ona više ne bi bila najminijaturnija državica u ovom djelu Evrope.
Svakako u priznavanju treba računati i na Anstriju i Dojčland, jer pogledajte koliko ima tih automobilskih tablica u Međimurju oko Uskrsa i Božića!
Ponudi li se otvaranje prvih offshore računa pravim ljudima (Putin $ CO.), evo nama podrške i Rusije i drugih značajnijih igrača na međunarodnom tržištu.
Da, da, uopće nije bedasta ta ideja o samostalnosti Međimurja.
A nije li ova 2016. godina, Godina Nikole Šubića Zrinskog,
upravo idealna za realizaciju toga?
