Konačno kraj desničarstvu u hrvatskoj Crkvi?
Imenovanjima Mate Uzinića, Ivice Petanjka, Jure Bogdana te Zdenka Križića u biskupska zvanja, papa Franjo nastavio je s velikim preslagivanjima u vrhu Katoličke crkve u Hrvatskoj, a ta preslagivanja uskoro se i nastavljaju. Telegramov specijalni izvjestitelj razotkriva sve detalje očajničkog plana Kaptola
Na Kaptolu su se s punim pravom pribojavali da će im papa Franjo ponovno prirediti iznenađenje odabirom nasljednika gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića.
I to se zaista dogodilo: papa Franjo je za gospićko-senjskog biskupa imenovao redovnika Zdenka Križića, rektora Karmelićanskog međunarodnog zavoda Teresianum u Rimu. Tim je odabirom papa Franjo ostao dosljedan vlastitim kriterija za odabir biskupa. Kao i krčki biskup Ivica Petanjak, tako i Zdenko Križić dolazi iz redovničkih redova. Zatim, kao i vojni ordinarij Jure Bogdan, koji je bio rektor Zavoda svetog Jeronima u Rimu, tako i Križić dolazi u Gospić s funkcije rektora Karmelićanskog zavoda u Rimu. I na kraju, kao i svi biskupi koje je imenovao papa Franjo, tako ni Križić ne dolazi u župu u kojoj je ponikao ili barem nekad djelovao. Križić, kao i biskup Dražen Kutleša, dolazi iz BiH, biskup Mate Uzinić stigao je u Dubrovnik iz Splitsko-makarske nadbiskupije, a fratar Ivica Petanjak na Krk je došao iz Slavonije, iz kapucinskog reda.
“Važna činjenica: nitko od novih biskupa nije pripadao kaptolskoj hijerarhiji. Tako je Vatikan imenovanjem biskupa Križića ponovno pokazao kako ne drži previše do prijedloga koji stižu od kardinala Josipa Bozanića, kao ni do svećenika koji uživaju potporu na Kaptolu”, kaže visokopozicionirani sugovornik Telegrama upućen u crkvena zbivanja.
Unatoč početnom nezadovoljstvu zbog Križićeva imenovanja, ponajprije zbog toga što dolazi iz redovničkih redova, sve je više svećenika koji priznaju da će on biti zasigurno jedan od najkvalitetnijih članova Hrvatske biskupske konferencije. Na Kaptolu se smatra kako Konferencija za biskupe u Vatikanu predlaže redovnike za biskupe jer se na taj način dodvoravaju papi Franji koji je također bio redovnik.
Imenovanjima Mate Uzinića, Ivice Petanjka, Jure Bogdana te Zdenka Križića u biskupska zvanja, papa Franjo nastavio je s velikim preslagivanjima u vrhu Katoličke crkve u Hrvatskoj. Uskoro će se prestrojavanje nastaviti izborom nasljednika šibenskog biskupa Ante Ivasa, a sljedećih nekoliko godina u mirovinu će, zbog navršenih 75 godina, otići još biskup hvarsko-bračko-viški mons. Slobodan Štambuk, zatim varaždinski biskup Josip Mrzljak, požeški biskup Antun Škvorčević te zadarski biskup Želimir Puljić. To znači da će relativno brzo doći do kompletne smjene generacija u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji
Svaki dijecezanski biskup redovito vodi i dopunjava popis svećenika koji ispunjavaju kanonske uvjete da postanu biskupi. Kada se neki biskup približi umirovljenju, tada dijecezanski biskup popis potencijalnih kandidata šalje apostolskom nunciju u Zagreb. On pak svim svećenicima u dijecezi, biskupima u susjednim biskupijama, a i uglednim laicima, šalje upit kakav bi trebao biti novi biskup. Papinski nuncij uzima u razmatranje sve relevantne prijedloge, sasluša i sve sugestije, ali se ne smije pretjerivati u lobiranju, jer to Sveta Stolica ne smatra poželjnim.
Kardinal Bozanić gurao je svojedobno svog kandidata za krčkog biskupa, ali se to Papi očito nije svidjelo pa se opredijelio za drugog svećenika. Zanimljivo je da kandidati kojima se kod kuće daju najveće šanse, obično na kraju ne prođu izbornu proceduru. Dijelom i zbog toga što se, kada se sazna za njihova imena, u Vatikan počnu slijevati brojne zamjerke na njihovo ponašanje. Kada papinski nuncij svede izbor na tri kandidata, onda njihova imena šalje Kongregaciji za biskupe u Rimu koja onda odabire najboljeg kandidata kojega predlaže Papi.
Umirovljeni biskupi Valter Župan, Juraj Jezerinac, Ante Ivas, Mile Bogović, dio su stare svećeničke generacije koja je stasala u socijalizmu i kojima je zbog toga bio prioritet političko djelovanje u cilju očuvanja crkvenog poslanja pa i same Crkve. Za Svetu Stolicu je, međutim, problem što se oni, nakon uspostave neovisne, demokratske, višestranačke Hrvatske, nisu prilagodili novim okolnostima, nego su nastavili s političkim djelovanjem. I da stvar bude gora, dio njih često zastupa krajnje radikalna, pa i nacionalistička stajališta, što se nikako ne uklapa u novi politički kurs pape Franje.
Ipak, papi Franji pri odabiru novih biskupa nije od presudnog značaja je li neki kandidat skloniji lijevim ili desnim tendencijama, je li liberalnijeg ili konzervativnijeg svjetonazora. Premda, kada je riječ o Hrvatskoj, zbog njenog osobitog geopolitičkog, strateškog položaja, politička stajališta kandidata imaju vjerojatno veću važnost nego u drugim državama.
No, papa Franjo izborom novih biskupa želi prije svega osposobiti Crkvu da se što uspješnije nosi sa sve većim izazovima s kojima se susreće kršćanstvo. Alarmantni podaci o padu broja vjernika u Europi, dokaz su ozbiljne krize u koju je zapala Katolička crkva, pa Papa nastoji staviti što veći naglasak na crkveno i vjersko poslanje novih biskupa. Stoga je njegov odabir novih biskupa odraz vremena i potreba u kojima djeluje Katolička crkva, a manje znak politike u užem smislu. Papa se ponajprije vodi kriterijem da promovira svećenike koji dolaze iz prakse, kojima je duhovnost najvažnija, koji se bave pastoralnim radom, a mnogo manje se oslanja na znanstvenike, doktore i profesore koji nemaju puno kontakata s vjernicima.
Stoga ne čudi što Zdenko Križić u prvi plan stavlja upravo duhovnost: “Duhovnost uvijek pomaže, jer bez duhovnosti nema ni autentičnog svećeništva, a pogotovo redovništva. Smatram da je normalno da radim na tom području i na planu biskupije, jer duhovne obnove, počevši od svećenika do župnih zajednica, su nešto što je neizostavno. To je na prvom mjestu, jer od toga ovisi sve drugo naše djelovanje, naš apostolat.”
Istodobno papa Franjo inzistira da novozaređeni biskupi “moraju mirisati po ovcama, da moraju živjeti sa svojim narodom te da izbjegavaju sablazan aerodromskih biskupa”, osuđujući tako one svećenike koji više vremena provedu na putovanjima nego među svojim vjernicima. Papa Franjo također savjetuje biskupima da siđu među svoje vjernike, na “egzistencijalne periferije”, gdje vlada trpljenje, samoća, ondje gdje je čovjek ponižen. Papa Franjo čak traži od biskupa da mole Gospodina da im da osjećaj za humor, da se znaju nasmijati, najprije na vlastiti račun, a zatim i na druge stvari. Nema sumnje da papa Franjo očekuje od novih biskupa, među kojima najveći utjecaj i autoritet ima porečko-pulski biskup Dražen Kutleša, kojeg zovu i drugi nuncij zbog dobrog ugleda i veza koje ima u Rimu, da se više posvete pastoralnom radu te da promiču toleranciju i uvažavanje različitosti…
Sve to govori o novom duhu koji unosi papa Franjo u Crkvu te pokazuje da je politika kod njega, za razliku od brojnih hrvatskih biskupa, tek u drugom planu. To se, uostalom, može najbolje vidjeti usporedbom govora kardinala Josipa Bozanića na svečanoj misi za Uskrs u Zagrebu te nekih naglasaka iz nove knjige pape Franje “Božje je ime Milosrđe”. Na uskrsnoj misi Bozanić je žestoko napao medije: “Moram reći i ovo: čini se da zlu nije problem ako ga se prokazuje, razotkriva, razobličuje – jer sve dok je ono u glavnoj ulozi na pozornici – slavodobitno uživa. Zato zlo želi ovladati i medijskim svijetom”.
Mentalni habitus
Kardinal Bozanić necivilizacijski se obrušio na medije, a papa Franjo u svojoj knjizi govori o milosrđu, daru ispovijedi, suosjećanju, pastirima. No, ne izbjegava najvažnije društvene probleme, samo što ih on vidi potpuno drukčije od kardinala Bozanića i nekih hrvatskih biskupa. Papa se u svojoj knjizi žestoko okomio na problem korupcije, koja je, prema svim istraživanjima javnog mnijenja, jedan od najtežih problema u Hrvatskoj.
No, od kardinala Bozanića i većine hrvatskih biskupa za to se zlo tek rijetko mogu čuti riječi osude. A papa Frano u svojoj knjizi tvrdi “da je korupcija grijeh koji umjesto da ga se prizna kao takva i da se ponizimo, on postaje sustav, postaje mentalni habitus, način življenja… Korumpirani ne zna za poniznost, ne smatra da mu je potrebna pomoć, vodi dvostruki život…
Ne treba prihvatiti stanje korupcije kao još jedan grijeh… Korupcija nije čin, nego stanje, osobno i društveno stanje, u kojemu se netko navikne živjeti… Korumpirani ima uvijek izraz lica onoga koji govori: ‘Nisam ja’… Korumpirani je onaj koji se zgraža nad tim što mu je ukraden novčanik i prigovara zbog nedostatka sigurnosti na ulici, a onda vara državu izbjegavajući porez, a možda otpušta svoje zaposlenike svaka tri mjeseca da ih ne mora zaposliti na neodređeno vrijeme ili pak iskorištava rad na crno. Onda se još hvali tim svojim lukavštinama pred prijateljima… To je onaj koji možda svake nedjelje ide na misu, ali mu nije nikakav problem iskoristiti svoj položaj i tražiti da mu se da mito. Korupcija dovodi do gubitka stida koji štiti istinu, dobrotu i ljepotu. Moram to ponoviti: grješnicima oprost – da, korumpiranima – ne!”
Umjesto da oni osude taj krucijalni društveni problem, kardinal Bozanić i dio biskupa na najnižoj se razini upliću u stranačke borbe i polemike. Pa se tako nedavno biskup Vlado Košić nije libio najgrubljim riječima optužiti čelnika Mosta Božu Petrova “da je nesiguran i slijep političar koji svojim ponašanjem gura Most u ralje komunista”. Pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić ustvrdio je kako je šteta što je poznati beogradski pjevač Željko Joksimović Srbin, “ali ako se oženi Hrvaticom te ako se pet njegovih naraštaja vjenča za čiste Hrvate, mogli bismo njegove potomke pozvati da žive u Hrvatskoj”. Biskup Slobodan Štambuk traži da hrvatski predsjednik bude katolik ne samo po krsnom listu nego i po svjedočanstvu života u vjeri, što nije sukladno Ustavu.
Biskup Mile Bogović predložio je da se stvore udruge koje će braniti Hrvatsku od vlade Zorana Milanovića te ustvrdio da se ćirilica koristi kao sredstvo nastavka agresije na Hrvatsku. Biskupi mlađe generacije Valentin Pozaić i Vlado Košić potpisali su pak inicijativu za uvođenje ustaškog pozdrava Za dom spremni u Hrvatsku vojsku.
Nepovjerenje između Vatikana i Kaptola koje se počelo produbljivati i zaoštravati izborom Jorgea Marija Bergoglija za novog Papu, posljedica je kaptolskog nerazumijevanja promjena u Katoličkoj crkvi koje je donio papa Franjo, ali i globalnih odnosa i procesa. Zbog svog političkog i geografskog položaja Hrvatska je uvijek bila zemlja od posebnog interesa za Vatikan. S jedne strane, Hrvatska je jedna od najkatoličkijih država na svijetu, a s druge strane, Sveta Stolica očekuje od Kaptola da bude most prema pravoslavlju, Rusiji, Srbiji, Istoku. A to se ne može ostvariti ako će u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj dio klera ustrajavati na tvrdoj, nacionalističkoj politici nesnošljivosti prema ljudima druge vjere, posebno prema pravoslavcima i Srbiji.
Za Telegram piše Mladen Pleše
