Idu dani zajebani

Eto me djeca odvela da naberemo bazgu. Naučili u školi praviti sok od bazge i odmah doma prekrojili moj raspored: u prvom planu branje bazge i pravljenje soka.
Kažem da moram napraviti neku tablicu u excelu, pokušavam se izvući, ali ne prolazi. Kažu djeca, taman to učili u školi, pa će mi oni napraviti brže, a usput i vježbati malo informatiku.
A dobro, što ću, predajem se i odlazim s njima.
Pitam ja, a gdje ćemo brati.
Ma nemaš frke, odgovaraju.
Raste praktično svuda, a kako u našem kraju cvjeta bio poljoprivreda, nema straha od pesticida i ostalih otrova, sve jestivo.
Nabrali mi bazgu, pa odmah malo i u šumu nabrati gljiva. Ja se ne kužim u gljive, ali djeca znaju, naučili u školi.
Vratimo se kući, ali ih odmah moram pratiti u industrijsku zonu. Naime, otvorila se nova industrijska zona, a već se otvara i prvi pogon, pa vele djece, bit će možda bombona i balona. Nije zbog materijalne vrijednosti, veseli ih takmičenje tko je bolji u skupljanju bombona, iako poslije sve podijele.
Dolazimo tamo, a već ima podosta te dječurlije. I već klinci skovali plan. Sve skupljene bombone neće sad odmah pojesti, nego ponijeti sutra u školu. Pa će jedan dio za vrijeme pauze, a poslije toplog obroka, nakon rada u školskom vrtu, a drugi dio u čast otvaranja nove informatičke učionice. Dobila škola još računala, a ne stanu sva u postojeću informatičku učionicu pa škola odlučila napraviti još jednu.
Prvo političari održali govor, najavili kako već počinje gradnja nova tri pogona, a vlasnici pogona zahvaljuju na brzo dobivenim potrebnim suglasnostima i dozvolama.
U govoru su se i pohvalili i kako će njihovi radnici imati plaće veće od prosjeka, na što smo se svi nasmijali, jer smo znali da bez veće plaće niti ne bi došli do radnika, velika potražnja za njima. Dobri radnici su na cijeni, tražena roba. No neka se malo strpe, evo se grade novi vrtići, vjerojatno će trebati i nova škola, rastu novi naraštaji vrijednih radnika!

Idem sutradan i ja na to otvaranje nove inforamtičke učionice.
Djeca nešto pričala o procesorima, gigama, bajtima, grafici, čudo jedno, pa da i ja upoznam tog gospodina Intela.
A ono pred školom frka.
Gužva kao na kakvom sajmu, a ima i nekoliko reportažnih kola.
Što se događa, pitam.
A eno se vraćaju i klinci iz Amerike, poosvajali neke medalje, prvaci svijeta, pa novinari navalili. A dobit će dobre pare, veli škola gradit će novu sportsku dvoranu.
Ma bravo, velim, super su ti klinci, dobro ih uče u školi, a hvala bogu, i država ih cijeni i propisno nagrađuje.
Već se priča kako će ove godine na dodjeli Oskara znanja biti ko na dodjeli onog Oskara preko bare.

Ma dobro nam je, konačno je i nama Hrvatima krenulo.
A sve je počelo onog dana kad je Predsjednica došla u Banske dvore i lupila šakom o stol.
No to je već druga priča!