Hrvatska birokracija: nakon osam godina borbe otvorio je hotel pa su mu zatvorili ulicu ispred ulaza

Poslovne priče hrvatskih poduzetnika u raljama birokracije koje smo obradili prije lanjskih izbora s ciljem da utječemo na kvalitativne promjene u načinu poslovanja koji dominira hrvatskim gospodarstvom i danas su aktualna svjedočanstva koja ukazuju na stvarne probleme koje bi oni koji na ovim izborima osvoje vlast trebali rješavati. Jer sve izgubljene godine iz ovih primjera mogu se ispričati i kroz gubitak novca, piše Slobodna Dalmacija.

• Hotel “Sheraton” kraj Dubrovnika, dio turističkog biznisa Anđelka Leke, otvoren je deset godina nakon što je Lekin HUP Zagreb prvi put najavio investiciju, i to zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa.

Investicija vrijedna 80 milijuna eura unutar koje su obnovljeni hoteli u Župi dubrovačkoj jedan je od rekordera među onima koje je birokracija kočila.

• Plutajuće benzinske crpke za jahte ne trebaju plansku i prostornu dokumentaciju, rečenica je koju je tri godine pred birokracijom ponavljao ruski investitor Alexey Frolov, dok su u Ministarstvu gospodarstva te 2009. tumačili da trebaju, a on objašnjavao da je plutajuća crpka nešto poput lifta ili restorana, dio servisne opreme.

Frolov u međuvremenu u Tisnom u turizam investira 105 milijuna eura.

• Jedan hotel u Supetru na Braču zove se “Hotel 8”. Njegov naziv posveta je vlasnika Marija Druzicha hrvatskoj birokraciji jer mu je trebalo osam godina da hotel otvori zbog sporova s lokalnom samoupravom. Kad je konačno uspio, tužili su ga jer je na javnoj površini, kako bi je ukrasio, zasadio tri palme. I zabranili su promet u ulici gdje je ulaz u hotel pa gosti moraju pješice.

• Ni status globalnog milijardera u Hrvatskoj ne pomaže, a činilo se da bi mogao nakon što je IKEA Ingvara Kamprada u samo 20 dana dobila građevinsku dozvolu za svoj trgovački centar. Idućih pet godina raščišćavali su imovinskopravne odnose na zemljištu plaćenom 26 milijuna eura.

• Sporost u izdavanju građevinskih dozvola Ivana Mikšića, direktora Tvornice turbina Karlovac, koštala je 900 tisuća kuna. Izdali su mu je u roku od četiri mjeseca, ali u tom je roku pao kreditni rejting države, on nije mogao do planiranog kredita od HBOR-a koji je potom poskupio, a time i novi proizvodni pogon.

• Inspektor zaštite okoliša samo je jednom svratio u ljevaonicu riječkog poduzetnika Edija Filipovića, koji je potom preko noći od uspješna poslodavca postao vlasnik tvrtke u predstečajnoj nagodbi i poslao na burzu šest radnika.

Filipović je lijevao željezo, zapravo, izvozio je odlijevke za brodske motore 43 godine i izgubio dozvolu za rad jer nije imao dozvolu za gospodarenje otpadom. Pokušao je ishoditi dozvolu, ali nije mogao jer je prema generalnom urbanističkom planu bio lociran na krivom mjestu. Birokracija mu je pokušala pomoći molbom da ga se pusti da radi dok ne osigura preseljenje. Ništa. Biznis zatvoren, Filipović u Finsku.

• Godinu i pol dana povlačenja po zagrebačkom Trgovačkom sudu trebalo je Hrvoju Bujasu, vlasniku portala za prodaju Crno jaje, nakon što je jedan gospodarski inspektor surfajući njegovim portalom otkrio da Bujas nije naveo svih 13 podataka o kompaniji kojoj je na čelu. Prekršio je zakon i mogli su mu poslati opomenu pa bi to ispravio, ali valjda je za administraciju bilo učinkovitije povlačiti ga po sudu i potom mu naplatiti 400 kuna kazne.

Bio je Bujas i na šest ročišta zato što je nezadovoljni turist tužio onoga koji mu je preko Crnog jajeta prodao smještaj, da bi sudac ipak na kraju zaključio da vlasnik portala na kojem je smještaj bio oglašen zaista ne može kontrolirati radi li frižider u tom smještaju kako treba, na što se turist žalio.