Imam potrebu da kažem…
…jasno i glasno da mi se diže želudac, točnije sadržaj želuca od licemjerja, pokvarenosti, dvoličnosti i stupidnosti u ovoj mojoj domovini.
Nisam, po definiciji mog kolege s bloga Plastika, Veliki Hrvat (oni Hrvati koji su se krstili kad su bili veliki), već sam Mali Hrvat (oni Hrvati koji su se krstili kad su bili mali), no sa Crkvom sam već odavno na pristojnoj udaljenosti, jer mi se ne sviđa što su i popovi samo ljudi pa žive po dvostrukim mjerilima.
Imam potrebu da kažem kako nemam baš prevelikog suosjećanja kad mladi, nadobudni, prepotentni, bahati tatini sinovi poginu u automobilskoj nesreći koju su sami izazvali zbog prevelike brzine i utjecaja alkohola. Bolje oni nego neko nevino dijete na zebri, a ti tatini sinovi na sudu onda samo dobe opomenu zbog lošeg vladanja. Ne radujem se njihovoj smrti, da se razumijemo, ali iskreno, bolje oni nego neka nevina duša koja se našla na krivom mjestu u krivo vrijeme!
Imam potrebu da kažem da mi je muka kad čujem Šukera ili Jandrokovićku kako sole pamet što treba napraviti, upravo ono što niti oni nikad nisu niti nikad neće! Trebaš biti zaista debelokožac i stvorenje ne s ovoga svijeta za takvo licemjerno nastupanje!
Imam potrebu da kažem kad vidim Zmajlovića na televiziji toliko me zaslijepi odsjaj putra s njegove glave da cerekanje istoga padne u drugi plan.
Imam potrebu da kažem kako mi, na kraju krajeva, nije žao niti naroda koji kuka, nariče, non-stop se jada kako mu je teško, kako ne može živjeti, kako ne može spojiti ni početak s krajem, a kamoli kraj s krajem, ali isto tako non-stop očekuje da netko drugi napravi promjene umjesto njega.
Ako je takvom narodu opravdanje da se ništa ne može napraviti, da nema izlaza, da su svi isti, onda neka i iseli, najbolje u Sjevernu Koreju!
Imam potrebu da kažem da moj susjed sam ne može napraviti ništa, ni ti sam ne možeš napraviti ništa, ni ja sam ne mogu napraviti ništa, ali svi mi zajedno možemo.
Zato, dragi moj narode, stani pred ogledalo, šutni se najjače što možeš u guzicu, išamaraj se da se probudiš, i reci da želiš živjeti pošteno, od svog rada, od vlastitog znoja, od vlastitog zalaganja!
Ili, jednostavnim rječnikom,
nemoj više biti jebena stranka,
budi ti s druge strane šanka!
