Pamtim samo sretne dane
Moj nekadašnji radni kolega i fejs prijatelj slikovitog aliasa Watermelon Crnac imao je u tjedan dana dvije spontane izjave:
– Sreća je samo kemija u tijelu
– Treba kupovati samo stvari koje te čine sretnim
Naoko jednostavno pitanje: Što je sreća? ili malo preformulirano: Što nas čini sretnim?
Zapravo, koliko smo sretni u životu?
Činjenica je da je za mnoge život postao samo sumorna kolotečina: posao, kućne obaveze, spavanje, posao, kućne obaveze, spavanje i tako ukrug. Monotonija u kojoj se zapitamo: čemu služi život? Zašto sam se uopće rodio?
U ovakvoj ekonomskoj situaciji kad ispada da oni koji uspiju skrpati kraj s krajem od plaće do plaće su zapravo sretnici, kad pojedini šefovi doista sadistički uživaju u kažnjavanju radnika, kad su sve češće situacije da se radni kolege međusobno potkopavaju u slijepoj nadi da će im to zagarantirati opstanak na poslu, kad djeca djeci u školi kradu sendviče jer su gladna, kad ti se čini da si ušao u dugačak tunel bez svjetla, kako u takvim uvjetima naći sreću?
Je li sreća doista nekakva kemija, pa treba samo pronaći formulu, izmiješati sastojke i evo: don’t worry, be happy!
Ima jedna izjava da je sreća stanje uma, najčešće slabo povezano s realnošću i najčešće utemeljeno na nekoj zabludi.
Moje stajalište, odnosno viđenje sreće je slijedeće: sreća su oni detalji, trenuci, stvari koje nam omogućavaju da se odmaknemo od crne stvarnosti, kada se osjećamo da smo se, pa makar i na sekundu, našli u nekoj idili.
Može li se sreća kupiti? Direktno ne! Indirektno, ako se pozovem na gornju izjavu svog prijatelja, može se kupiti neka stvar koja nas će nas učiniti sretnim. Za nekoga ta stvar može biti album u koji će staviti slike svojih najmilijih, za nekoga će to biti dildo!
No pravu sreću za mene daju oni neki trenuci, one neke geste, jednokratne, unikatne, i to se više ne može ponoviti. Jer ponovi li se, onda je to već nešto na što smo naučeni i nema dodatnog doživljaja!
Zar nije sreća kad dođete umorni s posla, a vaše dijete je pospremilo oprano suđe, razbilo pri tome jedan tanjur, ali to nije bitno jer je to malo biće primijetilo da trebate odmora i odlučilo pomoći na svoj način pokazujući time da vas voli i da mu je stalo do vas?
Zar nije sreća kad nakon pogreške na poslu nadređeni ne viče i ne kažnjava, već cijeneći vaš trud ukazuje na grešku kako bi se izbjeglo ponavljanje i pomaže pri saniranju te pogreške? Jedna od osnovnih stvari koju mnogi poslodavci nikad neće naučiti i nikad neće zadobiti poštovanje svojih radnika, jer u radu svi griješe, pa i nadređeni pod uvjetom da nešto i rade, a ne samo da zuje okolo vrebajući koga će kazniti i na kome će uz osmijeh iskazati svoju moć i položaj!)
Zar nije sreća kad u istom trenutku Vi i Vaš partner napravite ili zaželite istu stvar?
Zar nije sreća kad ste nekome učinili neko dobro, pomogli mu nekom gestom?
Zapravo, neobično je koliko malo nam treba da budemo sretni, a često nam nedostaje upravo baš to nešto malo! I očito, sreću ne možemo očekivati i tražiti od drugih, za sreću smo odgovorni sami, jer svatko od nas je individua koja ima svoje fetiše za sreću!
Sjetite se, koliko puta ste se osjetili sretnim kad ste se prepustili nekom svom sanjarenju! Najvjerojatnije to sanjarenje nije izvedivo, nije realno, ali vas je učinilo sretnim!
Biti sretan ne znači prepustiti se sudbini, već prepoznati trenutke koji daju smisao vašem životu!
