Pravo i pravda s gledišta “novinara”
Odlomak iz moje knjige “Konobari, kurve i političari”, a tema još uvijek vrlo aktualna:
Ono čega u Hrvatskoj definitivno manjka su novinari.
Mislim, pravi novinari!
Oni koji će napisati da se Ustav mora poštovati, da se zakoni moraju poštovati, i koji će sami to poštovati.
Svaki građanin Republike Hrvatske ima pravo na točnu, potpunu i pravovremenu informaciju te slobodu mišljenja i izražavanja misli.
Gro novinara ne izvještava objektivno, već svoje subjektivno mišljenje natura kao jedino pravedno!
Naravno, ako ne iznosi svoje subjektivno mišljenje, onda iznosi plaćeno mišljenje uredništva.
Nevjerojatna je činjenica da, kad onako “ko iz topa” pitam bilo koga za mišljenje o tome koje su novine nezavisne i objektivne, svi počnu razmišljati o tome. I nitko ne ponudi odgovor!
Razmislite malo!
Već i vrapci cvrkuću kojoj stranci pripadaju koje novine na nacionalnom nivou!
A pogledate li novine na regionalnom ili lokalnom nivou, opet ista priča.
Jedne su crvene, druge plave, treće narančaste, četvrte ljubičaste.
I sad, gdje je tu objektivno informiranje?
A što je još gore, ako postoje samo jedne lokalne novine jedne političke opcije, druga će pokrenuti svoje, naravno pod parolom “jedine nezavisne”!
Novinari bi po KODEKSU ČASTI HRVATSKIH NOVINARA trebali njegovati kolegijalne odnose i profesionalnu solidarnost, no realno su međusobno kao pijetlovi, i izbjegavaju međusobne susrete kad god je to moguće!
Poštivat će Ustav i zakone sve dok ih ne prekrši stranka kojoj su oni naklonjeni ili je zastupaju po službenoj dužnosti. Tada to kršenje zakona postaje borba Robin Hooda, dobiva hvalospjeve i naslovnice za cijeli tjedan unaprijed!
Pravo i pravda su inače tako usko povezani pojmovi, no ovakvim ponašanjem novinara udaljeni su međusobno milijunima galaksija, a od čitatelja isto toliko, samo još na kvadrat!
Po Kodeksu, novinar je obvezan iznositi točnu, potpunu i provjerenu informaciju. U Hrvatskoj, to znači napisati informaciju kako su mu javili iz stranačke centrale.
Posebno je zanimljiva slijedeća rečenica iz Kodeksa:
“Novinar ne prihvaća darove, usluge, nagrade, plaćena putovanja, dodatno zapošljavanje, rad u politici i druge pogodnosti koje bi mogle umanjiti ili dovesti u pitanje njegovu vjerodostojnost, kao i vjerodostojnost novinarske
profesije.”
Tu se čovjek nasmije i bez da ga netko poškaklja!
Gospodo novinari, pardon, gospođice i gospođe novinarke i gospodo novinari, osim onih par pojedinaca koji još uvijek uspijevaju zadržati neutralnost i objektivnost, tko od vas ima potrebu (i hrabrost) reći mi u lice da lažem?
Jer ja tražim svoje pravo na pravedno informiranje!
(Novinarstvo je pisanje onoga što drugi ne žele objaviti, sve drugo su odnosi s javnošću.’ —George Orwell)
