Znate li priču o Vasi zemaljskom?

Ovih dana jedna od glavnih vijesti (uz nezaobilazne o Vasi, Maji, Mačku i Sevki) je ulazak sonde Juno u orbitu Jupitera.
Takve vijesti privuku pažnju, a ponekad nas vrate i u dječja maštanja kad je barem u jednoj godini djetinjstva svako dijete htjelo biti astronaut.
Maštalo se o putovanju u svemir, na neke druge planete, susreti s nekim drugim malim zelenima.
I filmska industrija je dobrano pratila taj trend, no uvijek prikazujući ta vanzemaljska bića kao neke agresivne zlonamjerne predatore.
Sve do premijere svjetski popularnog Spielbergovog E.T.-ija, malog simpatičnog vanzemaljca čiji je izgled inspirirala mačka.
I neki crteži na egiptaskim piramidama i hramovima Maja se povezuju s vanzemaljskom inteligencijom, jer su neobično slični, previše slični da bi ta sličnost bila puka slučajnost.

I uhvatimo se sad malo ovog pojma inteligencija.
Na Zemlji se stalno vode neki ratovi, u ime vjere, nafte, dolara, eura, izgubljene partije šaha.
Bogati žele sav novac ovog svjeta, siromašni žele hrane i vode.
Uništavamo šume, a znamo da kad one nestanu i mi ćemo prestati disati, uništavamo vodu, a znamo da bez nje ne možemo preživjeti.
Uzimamo si za pravo da određujemo koje vrste će preživjeti, a koje neće, svjesno zanemarujući da je sve usko povezano u tom nekom životnom ciklusu, i kad uništimo jednu komponentu, uništit ćemo i životni ciklus.
Dakle, svjesno uništavamo sami sebe.
I zato, zaista svim srcem vjerujem da negdje u tom beskonačnom svemiru postoji još neki život, ali baš pravi život.
Jer bi bilo poražavajuće saznanje da baš nigdje u tom beskraju ne postoji razumna inteligencija.

A ako postoji, neka nikad u životu ne dođu u kontakt s nama Zemljanima.
Jer bi ih mogli zaraziti virusom pohlepa, najgorim evolucijskim dosegom čovječanstva.