DAN DRUGI – uvijek se neka nađe (fusnote s ljetovanja)

Ah koji gušt, spavaš dokle hoćeš (ne znam zašto ja se probudio već u osam) i onda cappuccino na terasi u debeloj hladovini, bez gledanja na sat, bez obaveza koje bi te čekale u tijeku dana.
Dide (u prijevodu moj tast) i ja odlazimo u Novalju. Obojica imamo nešto za obaviti, a ja između ostalog podignuti si lijekove. Ulazim u apoteku, odmah na vratima gužva, nekako se uguram. No shvatim da rade sva tri šaltera, a od šaltera do prvih dviju gospoja koje su u debelom razgovoru, točnije tračevima (čuješ hoćeš-nećeš) preko tri metra praznine. Pitam ja, jel čekaju i one u redu. Ja sam već gotova kaže prva, a druga veli da razgovaraju, a ja objema velim nek se onda maknu u stranu, oslobode red pa nek razgovaraju do kraja radnog vremena ljekarne. Nas deset se gura u jednom metru prostora odmah na vratima jer one, zamisli, razgovaraju. I onda kaže ona debela: Ah, uvijek se netko nađe!, a ja joj odgovorim da baš sramota da se uvijek netko mora naći da im veli da su glupe, a evo danas sam to ja. I onda kaže ona: Je a kaj s linijom diskrecije?, a velim joj ja da tak glasno tračaju da im i ne treba diskrecija, pa čuje ih se do doma, do Zagreba.
Kad su se maknule, oni Talijani u redu su me samo potapšali po ramenima, a ostali uputili meni poglede zahvale, a gospojama podsmijeha. A mogli su reagirati i prije, nisu mene morali čekati.

Odlazim još kupiti lignje za mamac, popodne sam si odredio za ribičiju.

Iznad Zubovića vam je kamenjar sa mnogo uzvisina, škrapa, napuštenim rudnicima boksita u kojima su crnčili ruski zarobljenici prvog svjetskog rata, ima ostatak puteva napravljenih razbijanjem kamena od rudnika do rudnika. Taj kamenjar mještani zovu Kozje brdo, iako nema naravno nijedne koze, samo ovce.
E ako prijeđete to Kozje brdo, onda dođete na Gornje more, kako mještani nazivaju tu stranu Velebitskog kanala.
A ja hodam na ribičiju na to Gornje more, pa znači da prvo blantam preko Kozjega brda

No kad dođete, imate mir, imate tišinu, i imate debele šanse da nešto ulovite

Naravno, obavezno sa sobom uzeti tekućine, zapamtite put, ponesite obavezno i svjetiljku ako vas uhvati noć na putu doma, i svakako mobitel, ako se ne daj Bože nešto desi.
I najnoviji savjet, koji sam apsorbirao danas, nemojte odjenuti u kamenjaru kričavu zelenu majicu, skakavci misle da ste trava.
A kad se vraćate s Gornjeg mora, malo je teže, i nemojte se iznenaditi kad shvatite da vas netko promatra s obližnje litice. To samo ovca promatra koji to ovan blodi po kršu i kamenju sa ribičkim štapovima u rukama.
A kad shvatite da to nije ovca nego zapravo ovan, onda se nadajte da neće ići braniti svoj teritorij protiv ovog ovna koji prolazi.
Obično pri povratku s Gornjeg mora uvijek govorim da mi je ovo bilo zadnji put, zašto se patim.
No to je samo do sljedećeg odlaska na ribičiju, jer znate, kad idete u ribolov na Gornje more, uvijek se barem jedna nađe!