DAN PETI – nema tih para (fusnote s ljetovanja)
Dan je započeo telefonskim pozivom.
Pa još jednim.
Pa još jednim.
I tako još nekoliko puta na dan.
Ajd sad vi meni recite, jesam li ja lud ako sam bio drugi na listi za izbore, i to odbio kad sam progledao bez naočala.
Da, znam, mnogi od vas će reći da jesam, nek uzmem što se nudi, kao i svi.
A sad vas opet pitam, ako sam to trebao uzeti i ako sam glup što nisam, zašto onda kukate u potrazi za poštenim ljudima?
Poštenih političara ima jako malo, ali ih ima. I polako se diže broj poštenih ljudi koji se žele baviti politikom jer vide da drugačije neće ići. A doći će uskoro i dan kad će se prijeći ta kritična točka pa će ti, odnosno, pa ćemo mi, pošteni ljudi, moći i pošteno baviti se politikom.
Jer ja ne mogu tupiti o nečem u što ne vjerujem. I zato ponavljam: onog dana kada iznevjeriš svoja uvjerenja, prodao si dušu – u bescjenje, jer iskrena vjerovanja nemaju cijenu.
Pa odmah ponuda portalima, novinama: traži li netko suradnika koji stoji iza svojih uvjerenja, evo, ja se nudim kao kandidat. Kritizirat ću svaku stranku, ali i pohvaliti potez svake stranke ako takvog poteza slučajno bude!
I zato, sutra je zadnji dan kad se još mogu predati liste, ali mene se manite.
Želi li netko reklamu, platite!
A mene ostavite na miru još ova tri dana godišnjeg odmora, jer neka vam sljedeća slika gdje sa tastom uživam u plovidbi čamcem da do znanja: neka sam i naivan, ali nema tih para kojima se poštena duša može kupiti!
PS: I danas je pala dobra orada! Kao što rekoh, uvijek se jedna nađe:)
