Osveta sa potpisom
Prvo definirajmo što je to osveta.
Prema Wikipediji, osveta je svjesno činjenje štete drugom pojedincu ili skupini kojim se pokušava uzvratiti nanesena bol, uvreda ili gubitak, štetni čin – (stvarni ili percipirani) – za koji se smatra odgovornim taj isti pojedinac ili skupina. Osoba koja vrši osvetu (osvetnik ili osvetnici) su u tome prije svega motivirani vlastitim shvaćanjem pravde, odnosno osjećajem bijesa i tuge izazvane djelom koje nastoje osvetiti, a za koje vjeruju da će nestati ako se uspostavi svojevrsna “ravnoteža”, odnosno počinitelj bude kažnjen na isti ili još gori način.
E sad, da li je ljudski osvećivati se? O da, još od praiskona! Svi znamo biblijski citat oko za oko, zub za zub.
Želja za osvetom može porasti ako pravda ne bude zadovoljena na sudu, bilo zbog korumpiranog sudstva bilo zbog greške tužilaštva.
Jasno je da se izrečena presuda ne može dopasti svima, baš kao što nema ni tog čovjeka na svijetu koji bi se mogao dopasti svima. Samo budale i psihopate očekuju da ih svi vole.
S druge strane, moglo bi se opet reći da samo velikani mogu zaboraviti na osvetu, i oprostiti.
Mada ja opraštanje ne bih vezivao uz okretanje drugog obraza za šamar.
Primjera osvete oko nas imamo koliko hoćete, na svim područjima, i u zaista različitim oblicima.
Ponekad su ti oblici osvete i agresivni, pa ih znamo komentirati Razumijemo čin osvete, iako ga ne opravdavamo!
Razlozi za osvetu mogu biti različiti: od toga da vam se netko igra sa živcima pa vam tlak pleše Pa po lojtrici gor, pa po lojtrici dol! pa do teške povrede dostojanstva ili kriminalne radnje nad vama ili dragom vam osobom.
Da, ljudski je težiti za osvetom!
A ako se već osvećujete, neka to bude osveta sa potpisom!
Da onaj kome je osveta namjenjena zna da to nije samo jedno loše jutro ili večer, da je to osveta za sve muke i jad i bijedu.
Osvetite se 11. rujna, a u potpisu neka bude NAROD!
