Smetaju li vam glasovi u mojoj glavi?
Danas je tek srijeda, još nije ni aritmetički prava sredina tjedna, a već ovaj tjedan mogu proglasiti tjednom razočarenja.
Prvo se jedna divna ideja počela pretvarati u kopiranje jednog lošeg originala. Zar zaista kruške i jabuke ne mogu u isti koš?
Zatim ti prijatelj predloži da napraviš s njim intervju. Pošalješ pitanja, koja možda nisu na razini CNN-a, ali jesu neugodna jer se radi o kandidatu za Sabor, pa ne dobiješ odgovore.
Svaki dan neki novi, namjerno ću upotrijebiti tu riječ, napad biskupa i inih crkvenih dostojanstvenika na zdrav razum vjernika i pravo na život i slobodu ateista. Kad se i pojavi jedan glas razuma, maknu ga iz javnosti dok si rekao keks. Moram napomenuti da sad razumijem kako je ateistima u muslimanskim zemljama. I ovdje se situacija kreće u tom smjeru.
Zatim se jave ljudi za koje niste čuli preko godinu dana i očekuju od vas da podržite ljude koje su i oni sami prije godinu dana doslovce prezirali.
Onda iz udžbenika za glazbeni za prvašiće saznate da vaša žena možda i nije prava žena jer nije sisata plavuša u minici sa izbočenim dupetom.
I kad k tome dodate još lošu bioprognozu, nije ni čudo ako se zapitate treba li vam psihijatar i smeta li ta galama u vašoj glavi ljudima oko vas.
Pa eto, ako netko zna za upražnjeno radno mjesto svjetioničara na nekom zabačenom otoku, neka mi javi da pošaljem prijavu i odem živjeti u slobodi.
PS: I nije lijepo ni kulturno ni pošteno, a kamoli časno i moralno tuđa djela proglašavati svojim uspjehom.
A sljedećih par slika je tu tek reda radi, da ne bude samo tekst.