Kada smo dovoljno stari, a kada prestari?
Što pomislite kad naiđete na naslove tipa:
Kakvo je vaše mišljenje o takvim ljudima, ljudima koji su u kasnijoj dobi ostvarili nešto što inače smatramo da je normalno ostvariti u puno ranijoj dobi?
A što mislite o onima koji uopće ne ostvare takvo nešto, ne ispune svoje snove i ne ostvare svoje želje? Da li ih osuđujete? Omalovažavate? Podsmjehujete li im se?
Koja je životna dob do kada se moraju ostvariti neki ciljevi? Ne mislim samo na polaganje vozačkog ispita, mature, diplomu. Mislim i na one koji bi htjeli promijeniti životnu sredinu, posao, postati poduzetnici, objaviti knjigu, zbirku pjesama, snimiti ploču, kupiti kuću, otputovati u nepoznato…
Do koje godine života se smatra to umjesnim, a kada postaje drugopubertetska ili staračka ludorija?
Smijemo li uopće odustati od nekih svojih snova ili želja da nam se okolina ne bi rugala i da nas drugi ne bi osuđivali?
A što ako ne uspijemo?
Ako ne probamo, sigurno nećemo uspjeti, ostat će nam sam razmišljanja i sjeta vječne nedoumice Što bi bilo kad bi bilo?
No usudimo li se probati, već taj prvi korak kojim smo krenuli prema tom svom izazovu je pola uspjeha, druga polovica ovisi o jačini želje i snazi volje. No ako i ne uspijemo, skinuli smo teret s leđa Što bi bilo kad bi bilo, imali smo hrabrosti krenuti u to i pokušati ostvariti. Ponekad su neke prepreke na tom putu ipak prevelike da bi ih mogli preskočiti ili zaobići, no imali smo hrabrosti krenuti na taj put. I zbog te hrabrosti smo uspješniji od onih koji se nisu usudili posegnuti za svojim ciljem.
I zato nam svima želim neka 2017. godina bude godina našeg izazova, godina kada smo krenuli ka ostvarenju svojih snova i ostvarivanju svojih ciljeva!
Nijedna planina nije neosvojiva! Započnimo put prema svom vrhu!
