VELIKA ANALIZA SLOVENSKIH NOVINARA: Je li ovo kraj Ivice Todorića?

SLOVENSKI portal Siol.net objavio je opsežnu analizu poslovanja Agrokora pod naslovom “Todorićev Agrokor: začetek konca balkanskega imperija?” . Index.hr prenosi dijelove njihove vrlo zanimljive analize koja zaključuje da bi najveći hrvatski poduzetnik ubrzo mogao ostati bez dijela svog carstva, kako bi izbjegao bankrot. Bude li prodavo udjele u svojim tvrtkama, gotovo neminovno slijede otpuštanja, a pad njegovog poslovnog imperija prelit će se i na druge zemlje, pišu Primož Cirman i Vesna Vukovič za Siol.net.

U lipnju 2012. godine vodstvo Mercatora, najvećeg slovenskog trgovačkog lanca, preuzeo je Toni Balažič. U prvim je intervjuima naglašavao kako tvrtka treba stabilnog vlasnika. Dvije godine kasnije Pivovarna Laško i banke, nakon nekoliko neuspjelih pokušaja prodale su većinski dio Mercatora Agrokoru, hrvatskom prehrambeno-trgovačkom divu. Danas, gotovo pet godina nakon što je  Balažič govorio o potrebi za stabilnim vlasnikom, konačno je jasno da to Agrokor nije, piše slovenski portal Siol.net.

Iz hrvatskih i međunarodnih investicijskih krugova već neko vrijeme javljaju se naznake da se nad carstvom Ivice Todorića, najutjecajnijeg hrvatskog tajkuna, skupljaju tamni oblaci.

Banke, ključne za likvidnost poslovnog sustava, kod kojih ima tri milijarde eura dugova, sve su više nestrpljive. Neke od njih već su Todoriću poručile da ne žele više posuđivati novac, druge zahtijevaju drastične mjere u poslovanju.

Agrokor još prije godinu dana, i to uz pomoć američke investicijske banke Goldman Sachs, nije uspio izdati obveznice, kojima bi reprogramirao veći dio duga kompanije.

Neki dobavljači, već navikli na astronomski duge uvjete plaćanja, kao sredstvo plaćanja primaju Konzumove potrošačke bonove. Hrvatski su mediji (op.a. odnosno Index) već pisali kako Konzum i svoje dugove za odvoz smeća plaća u bonovima.

Zabrinjavaju procjene analitičara

Na kraju, daleko najjači znak pogoršanja stiže od međunarodne rejting agencije Moody’s koja je nedavno snizila Agrokorov rejtinga s B2 na B3. Ta je zadnja ocjena iz skupine B koja se odnosi na “visoko spekulativna ulaganjima” i spada u junk rejting. Novim sniženjem kompanija je označena “značajno rizičnom”. Glavni razlozi smanjenja ocjene su slabiji operativni rezultati i visoka razina duga.

Ignoriranje upozorenja

“Kad je Agrokor došao u Sloveniju skeptici su upozoravali da je Todorićev poslovni sustav u financijskom smislu tempirana bomba, koja bi mogla nekoliko godina nakon kupnje Mercatora eksplodirati preko granice na Sutli. No njih nitko nije želio slušati. Najmanje politika, čija je aktivna pasivnost Todoriću u Sloveniji pomogla otvoriti vrata”, piše Siol.net.

Razlika je u ovaj put u tome što se sumnjivcima sada ne može zalijepiti etiketa “obrane nacionalnih interesa” ili pripisati druge skrivene motive protiv Agrokora, koji su povezani s Mercatorom. Naime, sumnje u održivost Agrokorovog financijskog balona dolaze iz same jezgre globalnog kapitalizma.

Što je pošlo po zlu Ivici Todoriću?

Dio razloga za Agrokorove probleme svakako se može pripisati objektivnim činjenicama koje proizlaze iz prirode ovog poslovnog sustava. Todorić ga je godinama gradio na račun hrvatske države, koja ga je hranila subvencijama (samo je u 2015. primio 26 milijuna eura državnih subvencija),  branila ga od inozemne konkurencije i pomagala mu politikom tečaja kune, što je za Agrokor ključno jer ima kredite u eurima i dolarima.

Problem sa “tajmingom”

Todorić, jedan od najvećih cvjećara u bivšoj Jugoslaviji, Agrokor je počeo graditi u ranim godina hrvatske samostalnosti. Dok je gotovo trećina Hrvatske patila pod okupacijom, Todorić je prijateljstvo s članovima obitelji Tuđman i tadašnjim premijerom Nikicom Valentićem iskoristio za kupnju jeftinih poduzeća, koju je financirao povoljnim kreditima tada državne Zagrebačke banke.

Danas je Agrokor prehrambeno-trgovački div koji zapošljava više od 60 tisuća ljudi, u svom vlasništvu ima Konzum, Mercator, Ideu, Jamnicu, Zvijezdo, Ledo, PIK Vinkovci PIK Vrbovec, Sarajevo Kiseljak, Tisak …

Istovremeno sa širenjem Agrokor se morao nositi s konkurencijom koja nikada nije bila jača. Moglo bi se čak reći da je imao Todorić nesreću jer se proširio u krivo vrijeme.

Kad je Agrokoru nakon gotovo osam godina, uz podršku lobista svih boja i nacionalnosti, uspjelo osvojiti Mercator, tržište je u Sloveniji bilo drukčije nego kad je Todorić u vrijeme Zorana Jankovića “bacio oko na najboljeg susjeda”.

Potrošači u Sloveniji, koja je upravo bila izašla iz druge recesije, osjetili su posljedice ekonomske krize. Kupci su počeli gledati na svaki euro. Za vlasnike trgovina na tržištu koje je doživjelo najvišu kupovnu moć, to nikada nije dobro.

Već u 2014. godini je istraživanje tvrtke GfK zabilježilo promjene u shopping navikama Slovenaca. Među mladim potrošačima, u dobi od 30 godina, bili su najpopularniji diskontni trgovci, koji su na velika vrata ušli u Sloveniji. Onima u dobnoj skupini između 31 i 50 godina bili su najpoželjniji Spar i Tuš. Mercator je bio najpopularniji u najstarijoj dobnoj skupini (51-75 godina), umirovljenicima.

U krizi je nestala lojalnost trgovcima, zaboravljene su prednosti koje donosi Pika kartica. Poznavatelji trgovine u Sloveniji opisuju današnju aktivnost slovenskih kupaca kao “promiskuitetnu”, jer ih uglavnom zanima samo najpovoljnija cijena.

Nesmiljena konkurencija

To je okruženje u kojem su se najbolje snašli diskontni trgovci, velike europske multinacionalke već navikle na žestoku borbu s konkurencijom. Iako su sve velike trgovine zabilježile pad prihoda po četvornom metru prodajne površine, diskontne trgovine nastavile su rasti u selima.

Ovakvu situaciju Agrokor nije očekivao. Tvrtka koju je godinama gurala hrvatska država na to nije bila naviknula. Slična priča je i u Srbiji. Tamo je Mercatorov tržišni udio uzeo Delhaize, belgijski trgovački lanac koji je od Miroslava Miškovića kupio lanac Delta Maxi i C-Market trgovina.

Stvarna prijetnja tamo tek dolazi, to je njemački Lidl koji je u Hrvatskoj uzeo već petinu tržišta i diše za vrat Konzumu. Lidl, koji je zajedno s Kauflandom vlasništvu njemačke obitelji Schwarz, ima pred Agrokorom u Srbiji, gdje je kupovna moć je čak i niža nego u Hrvatskoj, barem dvije prednosti.

Prva je činjenica da zbog svoje veličine u jugoistočnoj Europi može priuštiti poslovne pothvate koji mu u ranim fazama donose gubitke – i koje će koristiti kao porezne olakšice na matičnom tržištu u Njemačkoj i drugim tržištima u zemljama s mnogo većom kupovnom moći.

Lidil ima jeftini financijski doping

Lidl ima još jednu prednost-financijski doping. Širenje Lidla i Kauflanda financiraju Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) i Svjetska banka. Samo u posljednjih nekoliko godina te su im dvije institucije dale milijarde eura kredita.

Krediti EBRD-a imaju vrlo nisku kamatu od samo 0,8 posto. Za usporedbu, prosječna godišnja kamata koju plaća Agrokor za svoje kredite je, prema Bloombergovim analizama, viša od devet posto.

U ovoj utakmici hrvatska tvrtka, naravno, nema šanse, jer otplaćuje astronomske kamate koje su neodržive za bilo kakvo normalno poslovanje. Još je nevjerojatnija činjenica da je EBRD suvlasnik Agrokora, s  udjelom od dva posto.

Dok se Lidl i Kaufland šire koristeći najjeftinije kredite od međunarodnih banaka, Mercator je prije nekoliko godina dobio znatno strože uvjete financiranja.

Dug prema dobavljačima

Sa svim vanjskim čimbenicima Agrokorov ključni problem ostaje golemi dug, gotovo tri milijarde eura uz astronomske kamate. To je rezultat njegovog agresivnog rasta i širenja od sredine devedesetih. Todorić se u tom razdoblju gotovo nije zaustavljao. Stalno je bio u potrazi za novim kombinacijama kako da prodre u ostale zemlje bivše Jugoslavije. Nije ga zaustavila ni ekonomska kriza, nastavljao je nesmanjenom brzinom.

Agrokoru je rastao ne samo financijski dug, onaj prema bankama i kupcima obveznica. Agrokorova likvidnost sve se više dobivala na račun dobavljača. Njima je posljednji dan 2015. godine dugovao nevjerojatnih 2,1 milijardi eura.

Kako će se spasiti?

Banke već neko vrijeme traže od Agrokora da smanji zaduženost. Omjer duga i novčanog tijeka, ključni pokazatelj financijskog zdravlja poduzeća, u ovoj godini iznosit će skoro 7:1. Da bi se dugoročno tvrtka održala u trgovini taj bi omjer trebao biti 4:1.

U normalnim okolnostima Todorić bi se mogao spasiti prodajom imovine, na primjer nekog od proizvođača hrane. No, problem je u tome što su te tvrtke financijski isprepletene s matičnim društvom. Ledo, Jamnica, Konzum i druge tvrtke jamče za kredite odobrene Agrokoru. U 2013. godini, Agrokor platio 165 milijuna eura kamata, koje je prikupio uz pomoć svojih podružnica.

U isto vrijeme globalne multinacionalne kompanije, koje bi bile voljne kupiti pojedinačne kompanije Agrokora (Unilever je zainteresiran za Ledo, Coca Cola za Jamnicu) zbog sve teže financijske situacije očekuju spuštanje cijene, znajući da će Todorić prije ili kasnije biti prisiljen prodavati.

Prodaja prehrambenih tvrtki na burzi i otkazi?

Najbogatiji Hrvat stoga privremeno rješenje, smatraju slovenski novinari, može naći u javnoj inicijalnoj ponudi (IPO)  dionica za diviziju prehrane. Time će zadržati vlast u većem dijelu grupe, jer  proizvodnja hrane i pića predstavlja jednu petinu Agrokorovih prihoda. Nema sumnja da će financijski investitori koji će biti novi suvlasnici prehrambenih tvrtki zahtijevati njihovu veću profitabilnost.

To gotovo sigurno znači da će u Agrokoru krenuti otpuštanja, što će biti veliki problem za Hrvatsku, koja se još uvijek bori s natprosječnom nezaposlenosti. Sve će se tvrtke naći pred snižavanjem troškova. Prema podacima za prvih devet mjeseci ove godine, tvrtke Ledo, Jamnica i Zvijezda u ovom periodu pozitivno posluju, neki drugi dijelovi Agrokora (Tisku, Belje, PIK Vinkovci, VUPIK) su na gubitku.

Ako počne pad Agrokora, prvo će se zatresti Hrvatska, gdje za Todorićev koncern već neko vrijeme smatraju da su “prevelik da padne”. Znakovito je da je Agrokor u 2015. godini ostvario prihod od 6,8 ​​milijardi eura. To je ekvivalent skoro jedne petine svih prihoda koji se generira u Hrvatskoj od 584 tvrtki koje su obvezne objaviti konsolidirane bilance.

Gotovo je sigurno da će hrvatska država na ovaj ili onaj način pomoći Agrokoru – i to zbog “politike rotirajućih vrata” između Agrokorovih menadžera i politike. Trenutni hrvatski ministar financija Zdravko Marić dolazi iz Agrokora. Po mjeri Agrokora je i donesena porezna reforma HDZ-ove vlade, smatraju kritičari.

Ne smijemo se zavaravati da se Agrokorov pad neće osjetiti u Sloveniji, zaključuje članak kojeg potpisuju Primož Cirman i Vesna Vuković.

Agrokor bez komentara

Slovenski novinari su kontaktirali prilikom pisanja članka hrvatsku tvrtku gdje su im poručili da zbog burzovnih pravila ne smiju davati osjetljive informacije.