Priča za djecu (a i odrasle): Vitezovi Proljetne livade
Filip se probudio bez dosadnog zvoncanja budilice malo prije osam sati. Nije mu se nikud žurilo, jer i danas ima na rasporedu ono što voli, pa se i ne može reći da ima raspored, jer raditi ono što voliš kad želiš je zabava, a ne obaveza.
Ipak, brzo je doručkovao, jer je vidio da roditelji već veselo rade u vrtu.
A oni su uvijek nastojali raditi dok Filip spava ili se zaigra sa vršnjacima, jer su voljeli provoditi vrijeme se njime, igrati se sa njime i odgovarati na njegovih tisuću i jedno pitanje i barem još tisuću potpitanja, jer Filip je bio radoznalo dijete. Tako su ga roditelji kroz igru učili, a nije im bilo teško jer sve ono što je Filipu trebalo za budućnost i život bilo je tu, oko njega, u prirodi.
Zapravo se čitava životna mudrost svodi na to da treba živjeti u suradnji s prirodom.
Nije bilo trke za novcem. Iskreno, oni su čuli da postoji ta riječ, ali nisu shvaćali što ona znači i što zapravo novac predstavlja. Navodno je to bio nekakav papir koji se čuvao u nekakvim zgradama i što ga više imaš trebao bi biti sretniji. A kako ti nešto što samo stoji u nekoj zgradi može donijeti sreću? I još navodno moraš plaćati takvim istim papirima da bi ti u toj zgradi čuvali te iste papire. Ludo, zar ne?
Danas će brati bazgu i raditi sok od bazge. Filip ga obožava. Fini su mu i drugi sokovi koje rade, recimo od mrkve, jabuke, brusnice, no bazgin mu je najomiljeniji.
Krenuo je poskakujući prema roditeljima i naravno, čim je izašao iz kuće, oko njega se počeo vrtjeti Picek.
Piceka je Filip našao kad je brao šumske jagode. Oboje su krenuli prema istim jagodama, pogledali se oči u oči, odmjerili i podijelili plijen. I od tada Picek, ta dodo ptica visoka kao i Filip, ne odlazi od njega, a pogotovo ne kad Filip ide brati voće.
Picek je ipak najviše volio kad je Filip išao u ribolov, jer je Filip lovio ribu u rijeci gdje je živio njegov prijatelj Benđi, simpatični riječni baiji delfin. Zapravo, svu ribu bi i ulovio Benđi, ali ju je dijelio sa Picekom i Filipom. A nikad se nisu vratili praznih ruku, jer je bilo puno ribe u rijeci, a i Benđi je bio odličan ribolovac. Osim toga, uvijek su ulovili koliko im treba, nisu ni razmišljali o tome da idu u obaranje nekakva rekorda.
Nakon što je pomogao roditeljima u vrtu (zapravo se više igrao lovica i skrivača s glistama, jer pola posla u vrtu su odrađivale gliste pa se Filip i nije morao baš nešto mučiti), Filip je otišao do Vančeka, vrtnog patuljka koji je tvrdoglavo po cijele dane glumio da je kip. Jedino kad bi došli Filip i Picek odustao bi od te svoje uloge i razgovarao bi s njima.
Prvo bi im uvijek ispričao što je saznao od drugih vrtnih patuljaka. Naime, svaku večer su se vrtni patuljci sastajali na Proljetnoj livadi i razmjenjivali događaje proteklog dana u svojim vrtovima. Uvijek se saznalo nešto novo ili u najmanju ruku smješnije nego jučer. A o tome kako bi koji patuljak ispričao priče, ovisilo bi i kakvo bi ime dobio od ostali patuljaka. Vanček je, to je lako zaključiti, dobio ime po Ivančici, cvijetu kojeg je jednostavno obožavao. Ivančice je bilo posvuda, i po livadama i po vrtovima, a Vanček se stalno divio ljepoti Ivančice.
Štoviše, napisao je nekoliko pjesama o Ivančicama, čak i jednu baladu. Šuška se da potajno radi i na mjuziklu gdje bi sve uloge imale Ivančice. Mjuzikl bi, pretpostavljate, veličao Ivančice. Što nije ni čudno, jer je zaista ljepota vidjeti livadu punu Ivančica kako se lagano njišu u ritmu povjetarca oponašajući osmice u valceru.
Danas je Vanček imao i jedan prijedlog. Odlučio je da će on biti zaštitnik Ivančica, a Filip i Picek su odmah izjavili da će i oni zajedno s njim biti zaštitnici Ivančica. Nije da je Ivančice trebalo štititi, ali ideja je bila famozna – postati zaštitnik. No tako veliki događaj ne može proći bez Benđija, pa su brzo otrčali do rijeke i ispričali Benđiju što namjeravaju. I Benđiju se ideja jako svidjela, i još nije bilo ni vrijeme ručka, a već su osnovani Vitezovi Proljetne livade!
Zahvaljujući Vančekovom potajnom pisanju pjesama za koje su svi znali, Vitezovi Proljetne livade dobili su i svoju himnu koju su zajedno i otpjevali prije nego su se na ručak zaputili:
Kada Sunce izađe i rastre svoj sjaj,
Ivančice jedna drugoj pohrle u zagrljaj,
jutarnjom rosom nježno se umiše,
pa složno novom danu zaplesaše,
vitka tijela visoko im skočiše,
a pčele nektar njihov slasno popiše.
Svaka Ivančica sada znade
da je čuvaju Vitezovi Proljetne livade,
a znadeš li prirodu voljeti,
postani vitez i ti!
[irp posts=”5400″ name=”Top generacijo, jesi li spremna?”]
[irp posts=”5503″ name=”Kad je sve počelo”]
[irp posts=”5641″ name=”VRIJEME”]
Imaš i ti svoj sastavak, priču, pjesmu? Pošalji nam je na top_generacija@medjimurje.info!
