O vjerodostojnosti slobode medija
Predizborna šutnja traje, ali odlučili smo objaviti novo pismo čitatelja Tomislava Duvnjaka jer ne spominje ni jednu stranku i zapravo se odnosi na slobodu medija i cenzuru što je, složili smo se, potpuno OK tema za predizbornu šutnju:
Za neke aktere našeg društva, zna se, vrlo su vjerodostojni. Razina te vjerodostojnosti zapanjuje ljude poput mene iz dana u dan i ponekad se zapitam tražim li ja od društva u kojem živim ipak previše i da li sam ja jedina budala koja se još uvijek može razočarati kada je u pitanju moral naših moralnih vertikala.
Mursko Središće je mali grad s velikim potencijalom. Ima sve što čovjeku treba da bude sretan. Uključujući i određena sredstva kojima se stimulira da ta sreća bude čim veća. U te dodatne “bonuse” sreće i zadovoljstva sigurno spada i Muralist. Mala internet novina koja je svojevrsni glasnik vijesti iz našeg malog grada. Novina doprinosi informiranju javnosti, a javnost zahvaljuje tako da toj istoj novini iz javnih sredstava dodijeli, na posve legitiman način, tu i tamo neke novce. Prekrasna i hvale vrijedna gesta kojom se, zasigurno, želi doprinijeti dobrom radu vrijednih novinara bez kojih ponekad ne bi ni znali što se sve u našem malom gradu događa.
U doba modernih tehnologija mediji su dobili i još jednu dimenziju. Oni društvene mreže koriste za dopiranje do čim većeg broja čitatelja, a istodobno otvaraju i dvosmjerni kanal komunikacije kojim, u vidu komentara na objavljene članke, vode konstruktivni dijalog s tim istim čitateljstvom. Ukoliko su ti Facebook komentari unutar opće prihvaćenih normi pristojnog dijaloga, oni postaju jedno novo, ali vrijedno oruđe demokracije koja nam je svima mila i u koju se svi često kunemo. Ti Facebook komentari nerijetko omogućuju da se i glas građana čuje na jednak način na koji se čuje glas onih koji građanima žele pokazati svu raskoš svojih neupitnih vrlina. I do tu, zasad, ništa sporno.
Motiv za ovaj tekst nastaje u trenutku kada se u komentarima na hvalospjev nečijih neupitnih vrlina pojavi i neko pitanje u kojem se od nositelja neupitnih vrlina traži nekakvo dodatno pojašnjenje. Ako je kanal komunikacije dvosmjeran za očekivati je postojanje onih koji u istom jednosmjernom hvalospjevu vide nešto što je, u najmanju ruku, loše za inteligenciju čitatelja izloženih takvoj subliminalnoj, a opet tako prozirnoj propagandi. Vrhunac priče nastaje kada se isti hvalospjevni članak, valjda zbog edukacijskog potencijala pitanja postavljenih na kulturan način u komentarima, povuče sa Facebook stranice dotičnog Muralista i sa sobom odnese u informacijski mrak ( da ne kažem cenzuru ) i jeftini hvalospjev i protuargumente na taj isti hvalospjev. Praksa rijetko zabilježena u slobodnom i demokratskom svijetu online/Facebook novinarstva gdje čak i najljući i najvulgarniji komentatori ( često na granici opće pristojnosti ) uživaju u svom demokratskom pravu slobode govora.
Zaključiti ću ovu priču jednim čisto logičkim zaključkom. Valjda na ovome svijetu nitko nije savršen, to svi znamo, osim možda djelitelja javnog novca nezavisnim i objektivnim medijima. Tim istim “savršenim” ljudima poručujem: “Ako želite Photoshopiranu reklamu svoje savršene persone, platite si oglas, a ne novinara.”
S uvaženim poštovanjem i blagim naklonom Njegovoj Veličini, Vaš ponizni punjitelj proračuna,
Tomislav Duvnjak
