Radionice udruga na otvorenome
Udruga za sindrom down, Udruga gluhih i nagluhih, Udruga slijepih, Udruga osoba s intelektualnim teškoćama, Društvo multiple skleroze i Udruga invalida rada Međimurske županije održale su danas radionice na otvorenome ispred zgrade Scheier u Čakovcu.
Radionice se već desetljeće i pol održavaju s ciljem senzibiliziranja javnosti prema svojim sugrađanima, davanju podrške i minimalnog ograničavanja njihovih sloboda i otklanjanju diskriminacije i upoznavanje s aktivnostima društvenog/socijalnog uključivanja u lokalnu zajednicu. Zainteresirani su se mogli upoznati kako se pružaju informativne, edukativne i ostale stručne potpore osobama koje su na neki način uskraćene od stopostotnog uključivanja u život.
Prijašnjih godina su se te radionice održavale u rujnu, sada su prebačene u prvu polovicu lipnja u nadi jačeg odaziva građanstva. Na žalost, još je uočljiva nezainteresiranost šireg građanstva, nekako se držeći one da nas nešto ne interesira tako dugo dok nam ne zatreba.
Članovi svih udruga žele pokazati da nisu beskorisne osobe koje treba marginalizirati, već i oni mogu dati svoj doprinos i biti aktivan na ovaj ili onaj način, jer uvijek se uz malo dobre volje može nešto učiniti. Na tim radionicama oni samo traže malo moralne podrške sugrađana, da se ne osjećaju beskorisnim i zanemarenim.
Svjesni su da uz ogroman broj svakakvih udruga postoji zasićenost, čak se ispituje i opravdanost, no članovi ovih udruga upravo svojim aktivnostima rade na promicanju, razvoju i unapređivanju položaja osoba s poteškoćama u svim segmentima života te zaštiti njihovih prava i interesa kao dijela temeljnih ljudskih prava, a osobito dostojanstva, jednakih mogućnosti, primjene univerzalnog dizajna i pristupačnosti, ravnopravnosti i nediskriminacije te života u zajednici uz podršku.
A na štandovima danas u sklopu radionica dalo se vidjeti i da mogu biti vrlo kreativni:
Zamijećena je i prisutnost gradskih i županijskih čelnika, koji su dok su bile kamere u blizini vrlo rado statirali uz štandove (neki su poveli i svoje osobne fotografe da ovjekovječe te trenutke), no dok nije bilo više kamera samo su nezainteresirano prošli pokraj štandova ne bacivši ni letimičan pogled.
Ono što veseli je da se povećava broj volontera koji ne trebaju usluge tih udruga, ali vrlo rado su dali na raspolaganje svoje usluge tim udrugama.
Vidimo se dogodine! Ma zapravo, za vesele trenutke i druženja nije potrebno čekati godinu dana. Udruge su tu svojim članovima, potrebnima, ali i svim građanima tu cijele godine. Navratite, družite se!
