Pogled na Porcijunkulovo s kurjim okom

Neću pisati o tome što je Porcijunkulovo, za to su zaduženi službeni mediji u gradu i županiji. Neću raditi niti usporedbe između Špancirfesta i Porcijunkulova, jer su ta dva događaja sasvim različita, jedan je festival ulične kulture, drugi je sajam povodom vjerskog blagdana.

No zapravo više nije sajam, prešao je već sve granice, i onu na Dravi i onu na Muri pa sad već slobodno možemo reći da je postao međunarodni velesajam. Sjećam se njegovih početaka, bilo je to par štandova u glavnoj ulici od trga do crkve, danas je to već masa štandova, pa i prikladno skrpanih stolova po nekim terasama kafića, uzduž i poprijeko, od crkve pa sve do starogradskog isušenog jezera.

I zato je Porcijunkulovo postao važna manifestacija jer zbližava ljude. Kad dođete na Porcijunkulovo uopće nije važno odakle ste, nema stranaca, dobrodošli su i Zagorci i Slovenci i Bosanci, a bome i oni koje privuku sve ove električne instalacije, čak i one s tri faze.

Evo recimo dođu mi na piće tri Slovenca, točnije dva Slovenca i jedna Slovenka i pitaju oni mene veselim glasom na čistom slovenskom mogu li dobiti tri špricera. Ne može, odgovaram ja na tečnom međimurskom, može tri gemišta.
Odmah jedan Slovenac pomiče granicu na pola i predlaže ajde pola špricer pola gemišt. Ne može, uporan sam ja i ne pomičem se ni pedlja sa svog teritorija, može samo gemišt. Odustanu oni od daljnje arbitraže i pomire se sa time da im donesem tri gemišta. Donosim ja tri hladna gemišta u čašama koje su se orosile od idealnog rashlađenja, poslužim im i upitam znaju li zašto ne mogu dobiti špricer?
Jel’ zbog Piranskog zaljeva? – upita prvi.
Nije zbog Savudrijske vale, odgovaram, nego jer je špricer sa soda vodom, a mi imamo samo mineralnu, no ako im to nešto znači, gemišt je napravljen s Radenskom tri srca. Vidim ja da je odmah i oko njihova tri srca zatoplilo pa su na kraju popili nekoliko rundi gemišta i obećaju da će se vratiti kasnije kad zasvira živa glazba.
I bome vraćaju se i pitaju gdje da sjednu pa da ih opet ja poslužujem. I krenu opet oni s gemištima (iako su još jednom probali sa špricerima, ali nije prošlo) i klade se međusobno koju će pjesmu muzika prvu izvestu: hrvatsku, iz regiona ili stranu (misle na stranu van regiona iako se neki koji nastupaju po regionu hvale da su postigli međunarodni uspjeh). Pitaju i mene što mislim koju će stvar prvu izvesti, a ja odgovaram da se kladim u mjesečnu plaću da će biti instrumentalna.
I tako sam zaradio još jedan gemišt, a i nešto tringelda, i to ne lošeg s obzirom da je ipak slovenskog podrijetla.

Dakle, neosporno je dokazano da Porcijunkulovo pomiče sve granice i limite, ne samo one za cijenu parkiranja po užem i širem dijelu Čakovca. Navodno su se mještani Mačkovca i Ivanovca uplašili da bi i kod njih moglo biti uvedena naplata parkiranja jer iako su kilometrima daleko ipak spadaju pod grad Čakovec. Tko zna, možda dogodine, ideja je tu!

Još jedan primjer kako Porcijunkulovo pozitivno utječe na komunikaciju među ljudima i zbližavanju istih je iz jednog muškog WC-a. Krenuo jedan konobar mokriti, nazovimo ga Gorkić, tako da ostane inkognito i taman se spremi da obavi tu svetu radnju kad upada drugi muškarac, isto tako s ponešto godina i zauzima stav za mokrenje. Minute prolaze, no očito ne mokri niti jedan niti drugi, ali niti ne odustaju. I onda jedna čarobna riječ olakšava sve napetiju situaciju:
Prostata?
Aha!
I kod mene, vrag ga zel!
Dugo već?
Ma godinu-dviju, možda bu trebalo nekaj cak-cak!
I meni tak, isto veli doktor da bu možda trebalo cak-cak!
I eto, razgovor dva čovjeka koje dijele istu sudbinu je doveo do žuborenja i novog prijateljstva!

Kad smo već kod WC-a, zanimljivo je kako iz godine u godinu raste broj štandova, raste broj posjetilaca, ali bome ne raste broj WC-a, pogotovo ne javnih. Posljedica je onda da u nekim kafićima i barovima gosti tih objekata moraju čekati u redu na WC koji su napravili gosti Porcijunkulova s ulice. Takvi kafići u kojima se stvaraju javni redovi za WC zahvaljujući dobrim domaćinima  zovu se klozet friendly kafići.

Kao što sam već rekao, Porcijunkulovo definitvno zbližava ljude, narode, a bome i nacije. Ako imate na nekoj terasi dobru mjuzu, znači živu glazbu koja jednostavno zrači Živom pozitivom, onda vam garantirano dolazi do rata, što je i logično jer su se na istom prostoru našli i Hrvati i Slovenci i Bosanci. I uz prve zvuke recimo Ako su to samo bile laži ne prođe ni sekunda i rat je već počeo. Onaj na plesnom podiju. Međimurci i Hrvati su na domaćem terenu i odmah počnu plesati, ali bome ne daju Bosanci Hrvatima da bolje i jače drmaju guzicama, pogotovo ne na pjesme s njihovog entiteta, tu se odmah miješaju i Slovenci jer se evolucijski osjećaju prozvanima da pokažu da i oni tu nešto znaju i znače pa na kraju kao mirotvorci uskaču tamo neki Englezi koji misle ako su naučili govoriti pivo, gemišt, platim, hvala, molim da odmah imaju ovdje jurisdikciju, a nisu se snašli niti u EU. I kad vam onda nastane takav dar-mar, konobarima ne preostaje ništa drugo nego da uskoče među njih i svojim plesnim umijećem pokažu tko ja zapravo tata-mata na plesnom podijumu.

Nije konobarima teško raditi za Porcijunkulovo i još zabavljati goste, plesati s njima i slično jer su tih dana puni magnezija. Iako je magnezij u prahu lako zapaljiv, konobari rastope šumeći magnezij koji ne dozvoljava konobarskim nogama da se zapale i odnosi umor nogu nevjerojatnom lakoćom, baš kao jači vjetar suncobrane dok je terasa dupkom puna. Statistika je pokazala da se magnezija u Međimurju najviše proda u vrijeme Porcijunkulova. I naravno, tada su mu i najviše cijene, sukladno financijskim kretanjima na tržištu tih dana.

E da, Porcijunkulovo je ponos nas Čakofčanaca. I Čakofčanki. Jedino me brine sad kad se izvrte sve ove grupe i pjevači koji nešto vrijede na estradnoj sceni, tko će onda nastupati? Mislim da kad se već Porcijunkulovo organizira povodom Porcijunkule – Gospe od Anđela, da bi se možda moglo riskirati barem jedno večer pa umjesto non-stop komercijalne glazbe stvarno posvetiti svom izvoru postojanja pa organizirati neki nastup stila Gregorian, Redovnice nastupaju i slično. Uopće nije važno ako se još jedan moj prijedlog usvoji i realizira pa se onda formulira kao “na inicijativu građana”, znam da nije lako odati priznanje drugome, važno je da sve bude na dobrobit građana s bilo čijom slikom u medijima.

Pa nije sve u detaljima, zar ne?