Dan kao i svaki drugi, samo malo drugačiji
Da, da, sjećam se tog dana, bio sam nešto mlađi nego danas i nije mi bio problem zarađivati konobarski kruh smjenama od 6 ujutro do ponoći svaki drugi dan. I tog dana, 25. studenog te godine, je bila subota, a ja sam radio u jednoj krčmi u Nedelišću. Radno vrijeme je bilo od 06:00, ali se trebalo otvoriti već u 05:30 zbog onih koji su putovali na posao i prije posla morali popiti jednu kratku. A bilo ih je.
Te subote smo imali još i zabavu, zbog Katalenja, što znači da muzika svira do ponoći, pa kad se gosti konačno raziđu i sve počistiš radno vrijeme ti neće biti do 24:00 nego će se malo produžiti do 02:00 ili 03:00. Ali tko broji!
I još jedan važan detalj – bio je to početak mog bračnog života!
Uglavnom, nakon odrađenih jutarnjih kratkih, polako se prešlo na prijepodnevne gemište (prešli su gosti, ne ja, da ne bi bilo zabune!), jer je sad već počinjalo vrijeme gableca. Nakon gemišta sljedi vrijeme pive, jer piva može biti i aperitiv – prije ručka, ali i za vrijeme ručka i pogotovo nakon ručka. Poslije podne je mix time, pije se sve i svašta, a u ono vrijeme i nije bio neki problem platiti rundu-dvije.
I tako, čaša po čašica, flaša po demižon i evo večeri. Uskoro će zabava, šef sa suprugom i gostima ima uvertiru na šanku, razgovara se o Katalenju kad se meni najednom upali žaruljica u glavi – pa i moja žena je Katica i njoj je danas imendan! To prisjećanje me odmah koštalo jedne runde za sve prisutne.
Razgovor se nastavlja, tema je imena i kako ih je tko dobio. Mnogi su ih dobili po tome koji je imendan na dan njihova rođenja: Stjepan po Štefanju, Jožeki po Josipovu, Martini po Martinju, Katice po Kataljenu…Isusek, pa danas mi je ženi i rođendan! To me koštalo druge runde!
Danas sam zreliji i pametniji! Ženinog imendana i rođendana sam se sjetio kod kuće, a ne u krčmi, i mnogo je jeftinije:) Stoga draga ženo, nek’ ti je sretan i rođendan i imendan!
PS: kaj bu danas za ručak?
