Drago mi je što ne živim u Slavoniji
Uvod prvi:
Sve je počelo prekjučer navečer – iznenada, doslovce u sekundi počelo me boljeti grlo. A dobro, jest malo svježe u noći dok ideš s posla, a koliko se sjećam popio sam i čašu hladne gazirane vode. Pa što se onda čudim da me zaboljelo grlo?
Nastavilo se jučer. Došao sam na posao, grlo umjereno boli, povremeno moram obrisati nos, ništa strašno. No kako su sati odmicali, grlo boli sve jače, a nos brišem sve češće i u maramici ostaje sve gušći tragovi brisanja nosa. Osjećam se prilično loše, najbolje je otići doma u krevet.
Dok sam došao doma, čini mi se da se za 1 mikron, miligram, milimetar, milinešto osjećam bolje. Dovoljno bolje da mogu malo chatati s frendom (liječnikom) i pojadati se o svom stanju. A on kaže, hajde se ti testiraj na alergije, ove simptome što si opisao bih prije pripisao alergiji na pelud nego prehladi.
Danas je nedjelja, doktorica mi ne radi, a ovo nije nešto što bi trebalo ići rješavati kod dežurne liječnice. Sačekat će uredovno radno vrijeme.
Uvod drugi:
Najteže je nešto započeti, pogotovo ako je to nešto vaša stalna noćna mora, zapreka, nevolja, nedaća, prepreka…Pomirio sam se s činjenicom da sam debeo čovjek, no u zadnjih desetak dana sam uspio smršavjeti 2 kg odlaskom u brze šetnje. Sad kad je došlo proljeće započeo sam sa šetnjama brzim hodom, da napor bude veći i da se više oznojim. I eto, uspio sam skinuti 2 kg. To mi daje poticaj da nastavim dalje. Osim što zaista uživam u tim šetnjama, ono kad se susretneš s drugim šetačima, trkačima, biciklistima, ne nije gužva, ali se povremeno susretneš s nekim i iako se ne poznajete, obavezno se nekako rekao bih krajnje spontano pozdravite, očito mi koriste i za ono što mi je moja nepriznata noćna mora.
Finale:
I sad, imam tu prehladu ili alergiju, a nikako ne bih htio propustiti svoju brzu šetnju. Dan je predivan i zašto ne krenuti prema skidanju sljedećih dva kilograma? Ići u šetnju ili ne?
Ako je prehlada, barem ću se još jače oznojiti, izbaciti te uljeze iz svog tijela i prije ozdraviti. Ako je alergija, pa bit će mi gore od te šetnje prirodom i udisanja zraka punog peluda i bit ću siguran da je alergija. I odem u šetnju, na svoju stalnu rutu, preko južne zaobilaznice. Sad još nema visokog kukuruza, pa se vidi skroz do Ivanovca, Savske Vesi, Ivančice, a vidi se sljedeće:
Na koju god stranu da se okreneš, vidiš staze naših ratara koji vrijedno obrađuju zemlju. Sve je obrađeno, svagdje nešto raste, ili je zemlja svježe istanjurana. Rekao bi čovjek, kao da je u Slavoniji!
No na sreću, nije kao u Slavoniji. Jer tamo ima zemlje, puno zemlje, ali je nitko ne obrađuje. Otišli su Slavonci iz svoje Slavonije zbog onih za koje su glasali. I za koje će opet glasati. A tko zna tko će naseliti tu plodnu, ali neobrađenu zemlju. Na sreću, Međimurci obrađuju svoju zemlju, ne ostavljaju je nekome zbog lijepih lažnih riječi, kojima vjeruju iznova i iznova svake četvrte godine.
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________
