ETA OKONČALA KRVAVI PUT

Nacionalistička, separatistička i teroristička organizacija Baska ETA (Euskadi Ta Askatasuna – Baskijska domovina i sloboda) raspustila se, odnosno objavila prestanak svog postojanja, početkom svibnja, nakon nepunih 59 godina djelovanja. Posljednjih godina jedna od najpoznatijih organizacija zapadnih zemalja koja je klasificirana kao teroristička (uz dugotrajniju i još neraspuštenu Irsku republikansku armiju i Frakciju Crvene armije poznatiju kao Grupu Baader-Meinhof raspuštenu prije 20 godina) bila je teroristički neaktivna.
U svojoj je povijesti više puta proglašavala primirje (redom 1989., 1996., 1998.., pa 2006. godine), a u rujnu 2010. ETA je proglasila novo primirje koje je ostalo na snazi do listopada 2011. godine kada je proglasila da odustaje od »oružanih aktivnosti«. U jesen 2012. ETA je objavila da je spremna pregovarati o definitivnom kraju svih svojih aktivnosti, a u travnju 2017. da je predala sve zalihe svog oružja i eksploziva.  ETA je 2. svibnja ove godine objavila pismo datirano 16. travnja kojim je objavila da je potpuno rasformirala sve svoje strukture i završila svoju političku inicijativu.
ETA je nastala u vrijeme diktature Francisca Franca, a dvije trećine svoga postojanja djelovala je u demokratskoj Španjolskoj. Nastala je iz otpora prema Francovoj politici koja je nijekala etničke i jezične manjine u Španjolskoj (kako baskijsku, tako i katalonsku), a većim dijelom svoga postojanja borila se protiv demokratske Španjolske koja je prava tim manjinama osigurala i u vrijeme u kojem su te manjine prosperirale zadobivši visok stupanj autonomije. ETA je ubila više od 800 ljudi, a njih više od 90 posto ubila je u demokratskoj Španjolskoj, manje od deset posto u frankističkoj, profašističkoj Španjolskoj. ETA je, na koncu, u vrijeme dok se borila protiv Francove diktature uživala i određene simpatije u inozemstvu kao organizacija koja se bori za slobodu, a kada je počela ubijati u demokratskoj Španjolskoj te je simpatije izgubila.
ETA je u mnogočemu bila tipična organizacija šezdesetih godina. Svoju prvu skupštinu organizirala je u francuskom Bayonneu (najvažniji grad u francuskom dijelu Baskije) 1962. i tada je usvojila svoju deklaraciju. Na temelju te deklaracije formirane su ćelije ETA-e, a ona je u vrijeme razbuktalog antikolonijalnog pokreta definirana kao marksistička, antikolonijalna i antiimperijalistička organizacija. Sljedeće godine baskijski pisac i nacionalist Federico Krutwig objavio je knjigu »Baskija«, a ta je knjiga bila važna za svjetonazorsko određenje organizacije. Za razliku od prijašnjih baskijskih nacionalističkih organizacija ETA je bila izrazito antireligijski nastrojena, a baskijski nacionalizam bio je zasnovan na specifičnom jeziku i kulturi, a ne na rasnoj posebnosti, piše Novi list.

_____________________INTERMEZZO_________________

_____________________________________________________

Planirane likvidacije

Za jednu terorističku organizaciji ETA-i je trebalo mnogo vremena da nekoga ubije. Prva žrtva ETA-e bio je José Pardines Arcay, pripadnik Guardie Civil, ubijen 7. lipnja 1968. godine. On je ubijen nakon što je pokušao zaustaviti Txabija Etxebarrietu, jednog od vođa ETA-e, u rutinskoj prometnoj kontroli.
U toj je pucnjavi ubijen i Etxebarrieta. Taj je slučaj rezultirao i prvom ETA-inom planiranom likvidacijom. Smaknut je Melitón Manzanas González, šef tajne policije u San Sebastianu, poznat po tome što je mučio zatvorenike. Najpoznatiju akciju u vrijeme Francove vladavine ETA je izvela u prosincu 1973. godine kada je ubila admirala i predsjednika vlade predodređenog za Francova nasljednika Luisa Carrera Blanca dignuvši u zrak (doslovce, auto je letio u zrak 20 metara) njegov automobil Dodge Dart.
Frankistički režim je u svoju obranu od napada ljevičara i Baska usvojio novi antiteroristički zakon koji je olakšavao izricanje smrtne kazne (Španjolska je imala smrtnu kaznu, ali nakon Drugog svjetskog rata nije često izricana, za razliku od razdoblja neposredno nakon završetka Španjolskog građanskog rata). Zakon je usvojen 26. kolovoza 1975. godine.Samo dva dana kasnije počelo je suđenje članovima ETA-e Joséu Antoniju Garmendiji i Ángelu Otaeguiju zbog ubojstva jednog gardista. Na koncu su obojica osuđena na smrt, iako je Garmendia za vrijeme ispitivanja bio nastrijeljen i pao je u komu, pa nije ni mogao potpisati priznanje na temelju kojega je osuđen.  Njih dvojica, zajedno s još trojicom pripadnika Revolucionarnog antifašističkog patriotskog fronta, pogubljeni su 27. rujna 1975. godine, samo osam tjedana prije Francove smrti. Osuda na smrt i smaknuća izazvala su velike prosvjede u Španjolskoj i  u inozemstvu.

_____________________INTERMEZZO_________________

_____________________________________________________

Negativno nasljeđe

ETA je, paradoksalno, mnogo aktivnija bila u demokratskoj Španjolskoj, nakon usvajanja ustava 1979. godine. Upravo je razdoblje od 1978. do 1980. bilo razdoblje u kojem je ETA ubila najviše ljudi, ukupno 242. Međutim, nova je španjolska država dala bitno veća prava Baskima, a Baskija je postala jedna od najrazvijenijih područja zemlje.ETA je ubijala policajce, pripadnike obavještajnih službi, suce, istražitelje, civile i gubila na popularnosti. Osnovala je stranku, svoje političko krilo Herri Batasuna, a koliko su bili popularni i ETA i stranka jasno je zna li se da su u siječnju 1988. godine potpisale pakt kojem je cilj bio okončanje nasilja.Herri Batasuna na koncu je 2003. godine, upravo zbog svoje povezanosti s ETA-om, zabranjena. Sve španjolske vlade u posljednja četiri desetljeća, od usvajanja ustava, borile su se protiv ETA-e, a ona je postajala sve osamljenija u svom djelovanju kako zbog slabljenja separatizma među Baskima tako i zbog svoje ideologijske okoštalosti.

Mnogi Baski i danas zagovaraju samostalnu državu, ali to pokušavaju izboriti političkim, a ne terorističkim putem. Više od 300 pripadnika ETA-e je u španjolskim, francuskim i drugim zatvorima. Iako su se raspustili premijer Mariano Rajoy najavio je da počinitelj zločina i dalje mogu očekivati sudski progon i zatvor.Nasljeđe ETA-e dobro ilustrira istraživanje provedeno među Baskima u studenom prošle godine. Njih 76 posto smatra da je nasljeđe ETA-e negativno (taj dojam neće poboljšati žaljenje organizacije zbog smrti nedužnih civila objavljeno uz raspuštanje organizacije), a tek njih sedam posto smatra ga pozitivnim. Nešto malo drugačije gleda se na članove ETA-e.Naime, 31 posto anketiranih smatra da su oni teroristi, 28 posto da su zabludjeli idealisti, 15 posto smatra ih fanaticima, za nacionalističku organizaciju porazno skromnih 10 posto domoljubima, ubojicama i kriminalcima smatra ih šest posto anketiranih. Zatvoreni pripadnici ETA-e ne mogu se nadati pomilovanju jer 54 posto anketiranih tome se protivi, a tu ideju podržava njih 25 posto.