Zašto neki blogeri postaju sponzoruše
Prvo i osnovno, što je blog? Starije generacije se sjećaju kako je nekad, pogotovo u školi, bilo popularno voditi dnevnik u koji je malo tko smio zaviriti. No vremena se mijenjaju, tehnološki se razvijamo pa je logičan korak u evoluciji pojavom interneta bio pojava internet dnevnika u koji, za razliku od onih nekadašnjih pisanih rukom u neku bilježnicu, svatko može zaviriti i dapače, poželjno je da čim više ljudi čita taj online dnevnik. Taj weblog, skraćeno blog, može pisati baš svatko, i može biti tematski, osobni, redovit, povremen…no poanta svakog bloga, barem u početku je da bloger iznosi svoje mišljenje, stavove, zapažanja…Što je više čitalaca, bloger postaje popularniji. Osobno volim čitati Rudaničin i Kruletov blog od poznatijih blogera, ali volim čitati i blogove, većini vas nepoznatih blogera jer nalazim svoje zadovoljstvo i interes u čitanju njihovih objava. Pri tome je važno napomenuti da uopće nije nužno biti suglasan sa svim stavovima, mišljenjima, gledištima iznesenim na nekom blogu. To su stavovi i mišljenje autora bloga, no iznese li ih na zanimljiv, a pogotovo na osebujan način, nekim svojim stilom, može izazvati reakcije čitatelja.
I stoga je često sadržaj mnogih blogova kritičan u nekim segmentima prema nečemu. Recimo food blog Plava kamenica će pohvaliti, ali i iskritizirati ono što smatra da nije u redu. Majka koja se uplašila kad je rodila dijete sa Down sindromom sada piše blog o odrastanju njenog djeteta kako bi pomogla drugim majkama, ali i ukazala na nedostatke u pomoći institucija, svestrani majstor piše blog o tome kako u kući ili stanu biti sam svoj majstor, ali na koje zamke u tome treba izbjeći itd.
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________
I ponovimo onu rečenicu otprije, što je autor bloga originalniji i osebujniji time postaje i čitaniji. Ponovimo i da blogovi mogu biti tematski, npr. o hrani, putovanjima, kozmetici, …mogu biti naravno i o drugim temama, no namjerno sam odabrao ove. Zašto? Zato što je na tim područjima sve manje pravih blogera, a sve više sponzoruša. Za one koji ne znaju što je to sponzoruša dat ću svoju definiciju: sponzoruša je kurva na rate. I ti nekad dobri blogeri postaje sponzoruše. Ne mislim da počinju prodavati svoje tijelo, ali počinju prodavati svoje mišljenje. Hm, svoje mišljenje – krivi izraz. Počinju se prodavati iznoseći tuđe mišljenje, da na svom blogu pišu tuđe misli, recenzije, osvrte…To je ono u stilu: jeo sam kod toga to i to, pio to i to i spavao tamo i tamo i bilo je vrhunski, ekskluzivno, nezaboravno, jednostavno morate probati. Samo što ima jedna mala sitnica, žderao je badave, pio je badave, spavao je badave, i još su mu platili što su ga nahranili i napojili. Ukratko postao je prodana duša i više nije vrijedan da se naziva blogerom. Tko plati, o njemu sve najljepše, pohvalno, pozitivno, ekskluzivno i sve naj naj pridjevi, uz napomenu: morate probati, morate kupiti! To više nema veze s blogiranjem, to je čisti PR posao. Pa vele, kao ona travel blogerica, ja bi došla s dečkom tri dana u vaš hotel, pila, jela, spavala badave, a zauzvrat ću lijepo pisati o vašem hotelu. I svaka čast direktoru tog hotela koji joj je odgovorio da to pisanje neće platiti ni sobaricu ni kuharicu i poslao joj redovan cjenik za goste.
Da se razumijemo, ne smeta meni što oni zarađuju, što pišu naručeno, što stavljaju svoj potpis pod tuđe misli. Svatko zarađuje kako zna i umije. Ja osobno izbjegavam te proizvode jer znam da taj tekst nije iskren već plaćen i naručen. Smeta me što se i dalje nazivaju blogerima. Jer oni to više nisu, oni su samo PR sponzoruše!
