Recept za dobro dizanje i višestruko svršavanje
Sve je počelo danas..ne, zapravo jučer…u stvari prošli tjedan…kad bolje razmislim, prije mjesec…ma krenimo sa starta na početku pri začetku ove priče.
Dakle, svi vi znate da ja pišem na ovom portalu, izdao sam neke knjigice, osnovao i vodim udrugu kojoj je cilj propagiranje pisanja među mladima, ali i starijima. Povremeno me zbog toga pozovu na neka događanja, druženja, kružoke, na što se otkako sam promijenio radno mjesto vrlo rado odazivam jer znam da mi na radnom mjestu uvijek, ali baš uvijek izađu u susret i oslobode mi dan za te moje aktivnosti. Ne da mi ne brane pisanje, nego ga na svoj način čak i podupiru. Osim što mogu računati na to da ću biti slobodan kad mi zatreba, i slobodno vrijeme mogu bez problema posvetiti svom hobiju bez straha od iznenadnog poziva da sam potreban na radnom mjestu. Jednostavno, kada sam slobodan, onda sam slobodan, nisam dežuran 24/7.
E kako mi se ubrzo približava tehnički pregled mog malog ljubimca zakazao sam sistematski kod mog automehaničara za danas, ponedjeljak, 11.06.2018. Na vrijeme sam na poslu zatražio slobodan dan za danas i kad sam početkom mjeseca, kad je objavljen raspored išao provjeriti je li današnji dan slobodan umalo sam doživio infarkt (najmanje drugi, a po nekim nalazima i treći). Naime, s današnjim danom započelo mi je dva (brojkom 2) tjedna godišnjeg odmora, što i ne bi bilo čudno da mi nije napomenuto da mi je to stari godišnji. U svojih 54 godine života i ohoho godina radnog staža prvi put u životu koristim stari godišnji odmor.
I naravno, odmah se rade planovi. Kako sam bio dovoljno pametan (i sretan) da uzmem punicu na moru, odmah je isplanirano da se poslije automehaničara putuje na more. Što bi rekle domaćice, tijesto se zamijesilo, e ali neće da se digne. Jer su striček automehaničar rekli da je auto jako, jako bubani. Nije sad tragedija samo u tome što je otpalo more, otpadaju sve mogućnosti provođenja godišnjega u kojima bi bio uključen i moj mali žućo.
Tako to obično biva s tim ponedjeljcima, nitko ih ne voli. Raspoloženje je palo na nulu, planovi kao da nisu ni postojali, budućnost crna i tmurna. Kroz glavu prolazi hiljadu i jedna misao što propuštam, što neću ostvariti, što mi se izjalovilo…misli toliko turbulentno divljaju glavom da mi je došlo da se u onoj ludoj grupi na fejsu raspitam za neki prirodni lijek za praznu glavu. Budući da sam već nekoliko puta u životu zbog brzopletosti povukao krive poteze, odlučio sam da ovaj put poslušam i jedan svoj pametan savjet sam sebi: prespavaj pa odluči! Pa sam poslije ručka lijepo prilegao i odspavao. Bilo je malo teško zaspati jer su misli i dalje divljale glavom, no pun želudac je napravio svoje i ipak sam zaspao.
Kad sam se probudio, nisam bio ništa pametniji, ali nisu više ni misli divljale glavom. Izgleda da je san najbolji prirodni lijek za praznu glavu! I otišao sam u svoju brzu šetnju! Odlazim na te svoje brzohodajuće šetnje sve motiviraniji jer su se počeli primjećivati rezultati na tom trbuhu. Naime, još je trbuh, ali je počeo svoje preoblikovanje prema trbuščiću. A i da nosim grudnjak, trebale bi mi polako manje košarice.
Hodajući tako brzim tempom, tijelo se počelo znojiti. Što se tijelo više počelo znojiti, to su i misli počele intenzivnije prolaziti glavom. Ali ne više onako vukući svaka na svoju stranu ili sudarajući se, nego suvislo, nadovezujući se jedna na drugu.
I tako, dok je prvo sve beznadno palo u vodu, sada su se rješenja počela dizati u nebo. A s rješenjima raslo je i raspoloženje. I onda je došao i šlag na tortu. Poziv koji mi je kao neki znak providnosti pokazao da je dobro što ostajem u Čakovcu. Ipak se sve događa s nekim svojim razlogom. Ima razlog zašto je dobro što nisam otputovao na more i potvrđen mi je tim pozivom. Zakazan je sastanak za večeras koji se jednom već možda dogodio u prošlosti i bio Shakespeareu inspiracija za komediju Sve je dobro što se dobro svrši. Nastavljam jedno svoje istraživanje koje bi za pojedine moglo biti prilično kontroverzno. I mene samog je prilično iznenadilo jer sam ga “pod maskom” započeo s jednim ciljem, no odjednom se preokrenulo ka istraživanju novootkrivenih pitanja. I zahvaljujući ovom godišnjem i ostanku kod kuće, sve bi se moglo u ovih desetak dana i završiti.
A što se tiče naslova…pa primijetio sam da iako smo katolička zemlja puna stupova morala. da mi objave s naslovom u vezi seksa imaju deset puta veću čitanost. Pa evo, sretno svršavanje čitanja ovog posta:)
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________