Zanovijetanja konobara kao gosta
15.08.2018., meni slobodan dan, a i praznik. Ja upravo još danas zadnji dan sam doma pa dok se budim oko 10 sati, protežući se još u krevetu, razmišljam kako provesti taj dan. Do 4 sata ujutro sam radio posljednje radnje oko završenog natječaja udruge pa sam pomalo trom, stoga ipak prvo jutarnja kava.
Odlučujem da se danas, pod uvjetom da radi Galerija Sjever, počastim kupnjom par majica koje sam si sam obećao kao nagradu za dobro odrađen posao. Na Galerijinoj facebook stranici piše da rade do 14 sati pa krećem. No odmah pri dolasku uočavam da, osim Spara i kafića rade samo dvije trgovine. Zapravo me uopće ne smeta što trgovine ne rade, neka ljudi imaju slobodan dan, pa ne ulazim ni u ove dvije koje rade i stavljam im kao minus što rade ako su svi ostali odlučili ne raditi.
Sljedeće što sam isplanirao taj dan je jesti negdje u restoranu jer mi se ne da samo za sebe kuhati i odlazim u jedan lokal u Čakovcu u kojem još nisam bio otkako je novi vlasnik. Ne želim sjesti za stol na glavnoj ulici jer nisam ljubitelj da mi svi prolaznici zure u tanjur, pa ulazim u lokal u želji da prođem na stražnju terasu za koji znam da je bila prije. Prvo što uočavam je osoba u majici s logom lokala kako surfa na mobitelu sjedeći za stolom i blago agresivno mi odgovara da terasa iza još nije otvorena. Strelovito odlučujem da neću otići usprkos prvom negativnom dojmu već sjedam u kut unutra u lokalu. Koliko sam kasnije shvatio, lik je ili voditelj ili vlasnik, što li, no upravo zbog njega moj prvi nagon je bio da se okrenem i odem. Ne razumijem zašto ti voditelji imaju potrebu govoriti glasnije prema osoblju pred gostima, jel’ to neki hrvatski zaštitni znak voditelja i vlasnika?
Prilazi mi konobar: vedar, nasmijan, ljubazan i prvi negativni dojmovi su ipak nestali, opuštam se. Počinjem se ugodno osjećati čemu doprinosi i glazba. Naime, gro lokala ima prvo loš odabir glazbe, a drugo jačine nit je čuješ nit je ne čuješ pa ispadne samo neko nervirajuće zvrckanje iritantnim šumovima. A tu odličan izbor glazbe, zvučnici pojačani dovoljno da razumiješ što svira i što pjeva, a opet nema nikakve potrebe za dernjavom da se konobar i ja sporazumijemo.
Ramstek dolazi upravo savršen, pečen u zadnji postotak pravilno medium, ne po međimurskim nego po svjetskim standardima, sočan i mekan koliko ramstek može biti mekan. Prolazi i onaj lik-voditelj s početka priče, ljubaznim glasom pita je li sve u redu i je li ramstek pečen kako treba. U sebi se osmjehujem jer me podsjetio na mene samog u njegovim godinama: upravo tako sam i ja postupao kad bih pomislio da sam u početku bio pomalo oštar prema nekom gostu!
Veseli me i što je pribor upravo onakav kakav za steakove mora biti. Ne razumijem nazovi pametne vlasnike nekih lokala koji kupuju urnebesno skup pribor za jelo (beštek u prijevodu) koji je totalno nefunkcionalan pa ne možeš prerezati ni odrezak, a kamoli steak. Na stolu i odgovarajući papar u zrnu i himalajska sol. Profesionalno deformiran, promatram konobara kako poslužuje ostale goste. Ljubaznost kod njega zaista nije trenutna, izgleda da je trajna.
Poslije jela naručujem svoj omiljeni napitak, irish cappuccino. Mlijeko zadovoljavajuće zapijenjeno, serviran u visokoj šalici, a ne kako na pojedinim mjestima daju u niskim šalicama za čaj. Možda se to može, ali eto ja ne volim. No izgleda da je šalica previsoka za žličicu koja mi je dana. Bez sekunde oklijevanja odbacujem pomisao da je kriv konobar jer nije potražio dužu žličicu već automatski optužujem lika-voditelja da nije nabavio odgovarajuće žličice za visoke šalice.
Ostavljam konobaru 15% napojnice (takvu napojnicu smatram pristojnom i kad je ja dobijem) i izlazim dok on i lik-voditelj razgovaraju. Konobar ljubazno pozdravlja, lika-voditelja nisam čuo da je prekinuo objašnjavati nešto konobaru.
U svakom slučaju, klopa dobra, osoblje uslužno, a prema voditeljima valjda imam neku urođenu početnu averziju. A ovo je, tako i tako, samo jedno razmišljanje konobara kao gosta dok ubija slobodni dan. Vrijeme je sad za malo prileći i odmoriti!
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________
