Kako ubiti kralja

Ako je Meša Selimović kralj mudrih izreka na Facebooku, ako je Milan Bandić gradonačelnik glavnog grada Velike Hercegovine, ako je Ivan Vrdoljak utemeljitelj reforme obrazovanja u Hrvata, ako je pronađen muškarac koji je zadovoljio Željku Markić,  ako je “kralj abortusa” pobornik Istanbulske konvencije, ako je David Kruljac nevini diler, a Huanito Luksetić kriminalni bolesnik, zašto se pobogu  kuhari ne odnose prema bifteku kao prema kralju mesa?

U Hrvatskoj ima bifteka po svim nabavnim cijenama iz svih krajeva svijeta: nekoliko puta zamrznuto-odmrznuti iz Argentine (svjež je odličan), ima puno iz Poljske i Mađarske (njih prepoznate po žilavosti, s malih privatnih farmi su odlični), nađe se i brazilski koji dođe u paketu s TV sapunicama, ima ih Made in Croatia iz Makedonije, isto k’o i janjetine, no kad naiđete na pravi biftek, zaista kontroliranog domaćeg podrijetla, to je ravno dobitku Jackpota.

I zna se kako biftek mora biti pečen. Oni teletabisi koji naručuju biftek skroz pečen bolje da se ne sramote i rađe si naruče pajcekovu (svinjsku) šniclu. Izgovor da ne jedu krvavo nije nikakvo opravdanje, to je ponižavanje kralja mesa!

Dođem ja u priliku da guštam u pravom, domaćem bifteku i to onaj pravi dio bifteka, srednji, ne glava filea, ne rep filea, nego baš sredina. Bude ga kuhar ispekao na grillu. Ja jedno pet-šest puta naglasim da neka bude biftek onako kako i Isus i Marx zapovijedaju: medium pečen.

I onda ga tzv. kuhar nareže ko šnicle, jedan centimetar debele šnite i još ide tući batom!
Dajte mi da se ubijem, prvo sebe pa onda njega!!!

_____________________INTERMEZZO_________________

_____________________________________________________