Nekad smo svi imali svoga Lera
Čovjek sa slike zove se Kadir, a zovu ga Kadir Mercedes. Psihički je bolesnik i po cio dan jaše na motki na koju je zakačio retrovizor i mercedesovu zvijezdu.
Najljepše u cijeloj priči jeste to što je jedan ogromni grad u potpunosti prihvatio Kadirov san o Mercedesu (grad Malatija u Turskoj) . Kadir stoji na semaforu, parkira svoj “auto” na parkingu, ostali učesnici u saobraćaju daju mu prednost i u potpunosti ga poštuju. Dakle, cijeli je grad svjestan tog “Mercedesa”! On svoju motku vodi u Mercedesov servis, a majstori mu potpuno ozbiljno govore o kvarovima. Jedan mu je čak ugradio kasetofon, drugi retrovizore, a treći mu “održava” srebrnu zvijezdu…
Pazite sad! Kada se pogriješno parkira ili “prekorači” brzinu, saobraćajna policija mu “piše” kazne, a katkada ga pošalju i na tehnički pregled! Subhanallah, cijela Malatija, zajedno sa Kadirom živi njegovu priču!
Zar nije prijatno čuti da se jedan cijeli grad upravlja prema motki jednog delije i mazluma, i to u vremenu kad se ubijamo i psujemo zbog parkinga i drugih gluposti…
A, umije Kadir i da se naljuti!
Jednom je odvezao svoju “limuzinu” na servis i majstoru je ispričao šta ga muči. Majstor je primio “vozilo” i rekao mu da dodje za dva dana. Kadir je doşao u servis za dva dana, ali mu je rečeno da auto još nije gotov. Kada je došao narednog dana, majstor mu je opet rekao da nije gotov. Kada je Kadir opet došao i kada mu je majstor rekao da još nije gotov, ljutito mu je rekao:
“Dosta je bilo! Vratite mi auto! Koliko dana idem kući pješke…”
Dobri narod Malatije pokazuje nam da merhamet još uvijek nije umro.
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________
