Iskreno, nije mi žao, bolje oni nego nevini
Prvo je pisalo svi u Međimurju potreseni su i u velikom šoku nakon što su u utorak oko 16 sati poginula dva mladića, no nakon učestalih komentara da nije istina da su svi potreseni tekst je izmijenjen. Jer zaista nije istina da su svi potreseni. Ja nisam! Da se razumijemo, ne veselim se, ali bolji oni nego nevini! I moj komentar i ostali komentari odnosili su se na to što je 24-godišnjak vozio bez vozačke dozvole. To što su mladići bili romske nacionalnosti uopće u ovom slučaju nije važno. Važno je da je netko svjesno ugrozio druge sudionike u prometu. Na žalost, nevina žrtva u drugom automobilu jeste teže ozlijeđena.
I nitko mi ne može predbaciti da ovako pišem zato što su poginuli mladići Romi. Pisao sam ja već nekoliko puta o tatinim sinovima koji su debilni frajeri na cesti pa poginu i onda svi kukaju kako ih je nesretna sudbina snašla. Jedan od članaka sam objavio još 18.10.2016. pod naslovom Dok ih smrt ne pregazi! I ma koliko ja vama ispao bešćutan, ali bolje oni nego ja, nego moja djeca, nego bilo tko nevin. Jer oni su SVJESNO ugrozili druge sudionike u prometu, SVJESNO su doveli i druge i sebe u opasnost. Pa kad su već to učinili svjesno, pravednije je da su poginuli oni nego netko nevin. Jer kad pogine netko nevin, ti koji su prouzročili te nevine smrti ne kaju se i ne izvlače nikakvu pouku. Ako su u pitanju tatini sinovi, tate ih pošalju u Švicarsku na sigurno. Sjetimo se prometne nesreće iz 2002. godine koja se dogodila u Makarskoj, kada su na nogostupu, na korak do pješačkog prijelaza, poginule 16-godišnjakinje Ana Andrijašević i Kata Erceg.
Ubojica za volanom bio je Ivan Primorac, sin hercegovačkog tajkuna Marijana Primorca.
Ivan Primorac tada je bio 17-godišnjak koji je vozio snažni BMW Z3 bez vozačke dozvole. Vozilo se kretalo znatno većom brzinom od 40 kilometara na sat koliko je bilo ograničenje na tom dijelu ceste. Nesreća se dogodila u 20.15 sati, a nesretne djevojke stradale su na nogostupu pod kotačima snažnog automobila.
Primorac, iako maloljetan, već je prije kobnog događaja bio višestruko kažnjavan za prometne prekršaje. Prvotno ga je sutkinja splitskoga Općinskog suda Maria Majić osudila na dvije i pol godine zatvora. Kasnije će tu presudu umanjiti suci Županijskog suda pod predsjedanjem danas pokojnog predsjednika Kaznenog odjela, suca Vinka Cuzzija. Naime, kazna je bila šest mjeseci manja, a obrazloženje presude citira se i danas:
“Ivan Primorac dolazi iz obitelji društveno prihvatljiva ponašanja kojemu su roditelji omogućili studiranje u inozemstvu, gdje se pokazao uspješnim”, obrazloženje je suda koje je šokiralo hrvatsku javnost. Naime, mnogi su smatrali kako se za oca koji maloljetnom sinu daje bolid od 320 “konja”, ne može reći da ima društveno prihvatljivo ponašanje samo zato što sina školuje u inozemstvu. Na kraju je Ivan Primorac proveo u zatvoru otvorenog tipa u Valturi 22 mjeseca da bi nakon toga otišao na školovanje u švicarski Luzern. Naime, pušten je dva mjeseca ranije zbog dobrog ponašanja i nastavio je voziti “snažne” automobile.
I zato ako mene pitate, bolje bi bilo da je poginuo Ivan Primorac. Na žalost nije, poginule su dvije nedužne djevojke!
Stoga ponavljam, ne veselim se, ali nisam niti duboko potresen niti mi je iskreno žao kad u automobilskoj nesreći pogine onaj koji svjesno u opasnost dovodi nevine sudionike prometa. Zato nisam potresen ni zbog ovih smrti, više sam potresen zbog ozljede onog nevinog u kojeg su lupili. A to što hoćete upetljati u sve to pitanje romske nacionalnosti, pa pitam Vas: je li spreman izvjestan broj vas Roma prestati voziti svoje tehnički neispravne automobile i jeste li uopće spremni prestati sjedati za volan bez vozačke dozvole? Jer to bi se već moglo nazvati nekom karakteristikom!
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________
