Živjeti u Hrvatskoj je najbolje što vam se može dogoditi
Hrvatski jezik dobio je tri nove riječi koje nitko neće koristiti: zapozorje, oznak, bilješkinja. Uopće nije važno što koja znači, jer se nijedna neće brendirati u backstageu niti će je javna bilježnica (pod bilježnica se misli na ženskog bilježnika, a ne bilježnicu za pisanje) ovjeriti. Moram priznati da me jako čudi što se nastoje u hrvatski jezik unijeti riječi koje nisu tu od stoljeća sedmog.
Ili kad već izmišljavaju nove riječi, kako bi se nazvalo to kad se zoveš Slobodan, a u zatvoru si, bez upotrebe ironije?
Koji bi izraz bio za stanje kad se zoveš Vjeran, a prilično si nevjeran?
Da li je crni humor ako se Crnogorcu da ime Radiša?
Može li se nazvati oksimoron kad se zoveš Gorkić, a zapravo si slatkić?
Mi Hrvati smo čudni ljudi, nama uvijek nešto smeta, ali nam se ne da baš počohati tamo gdje nas svrbi! Valjda nemamo to u genima! Zašto Srbi i Francuzi toliko prosvjeduju? Pa oni su uvijek puno ratovali i njima je u genima da stalno nešto protestiraju, da se bune! Nama Hrvatima otkako smo došli na jug i postali svoji na svome ništa ne smeta baš toliko da bi se sad inkomodirali. Mi svoje nezadovoljstvo izražavamo na miran, kulturan način, biranim rječnikom. I zato smo oličenje civilizacije u Europi, a i šire!
Nas i kad opljačkaju to ne uznemirava jer nemamo takve gene u krvi, mi na kavici iznesemo protestnu notu, možda dvije i nastavimo i dalje upijati pozitivnu sunčevu energiju.
Čovjek baci djecu preko balkona, nas malo više uznemiri može li gay par usvojiti dijete, pa onda uz kavicu u znak protesta popijemo i rakijicu, po mogućnosti domaću.
Ima još nešto u čemu smo mi Hrvati posebni: strahovito volimo šale na svoj račun! Premijer nas ismijava, mi se valjamo od smijeha, sudstvo nas povlači za nos, mi imamo grčeve od smijanja! Mada ponekad znamo biti i neodlučni pa nismo sigurni kad se kako smije pozdraviti, a kad se kako mora otpozdraviti. No i tu neodlučnost popratimo s osmijehom broj 8 i odemo na blajhanje!
Ne brine nas što su liste čekanja višegodišnje jer to doživljavamo kao novi oblik tradicije i narodnih običaja.
Ne brine nas što ministrica smije voziti bez dozvole, a onaj 74-godišnji traktorista završi 10 dana u zatvoru jer je bio bez dozvole zato što je to zapravo dobro djelo policije i sudstva, dali su starcu besplatnu hranu 10 dana da uštedi na mirovini.
Lijepo je živjeti u Hrvatskoj, brinemo jedni o drugima na miran, kulturan način, ne nerviramo se, ne uznemiravamo jedni drugi eventualnim problemima. Jako cijenim i brigu Vlade RH da nemamo previše novaca jer bi onda mogli posijediti od brige kuda i što s tim novcem. Ovako i dalje mladoliko izgledamo bez novčanih briga.
Divno je što ne gradimo škole, tvornice, bolnice jer to znači da nema potrebe za njima: sve znamo, tko želi taj već radi, a nismo ni bolesni. Grade se konstantno novi trgovački centri jer je stalna potražnja za njima, a i EU se mora riješiti zaliha kojima je istekao rok trajanja ili su slabe kvalitete pa mi Hrvati to zdušno pokupujemo na akcijama Plati dva, nosi jedan!
Ginuli su ljudi da imamo to što imamo danas, no uvijek ima nezahvalnih pa odlaze u Njemačku, Irsku, Švedsku…! Gdje su oni bili kad sam ja hodao u shopping u Trst i Letenye! Što možemo, u svakom žitu uvijek ima kukolja!
Htio sam vas zapravo podsjetiti da je danas Dan očeva i iako imamo nekoliko Otaca domovine, samo jedan je onaj pravi! Nemojte mu zaboraviti reći koliko ga volite!
Vaš Konobar s olovkom
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________
