Ivan Pokupec pita kandidate za EU parlament zašto ih se pčele ne tiču?

[ KAKO SIJEŠ, TAKO ĆEŠ I ŽETI ]

Moje prve objave na FB  stranici Slobodne Hrvatske bavile su se problemima hrvatskih poljoprivrednika, tada u kontekstu nadolazećeg raspada Todorićevog carstva koje je vedrilo i oblačilo nad životima hrvatskih seljaka. Te objave su viđene gotovo milijun i pol puta, prenosio ih je Agroklub, kopirale su ih druge stranke…

A ovih dana ta tema zatvara puni krug.

Naime, Agronomski fakultet obavještava javnost o masovnom pomoru pčela na području Slavonije i Istre. Sumnja se da su uzrok velike temperaturne razlike, tj. pretoplo vrijeme za ovo doba godine i prekomjerna upotreba pesticida.

Zanimljivo, nitko od euroizborima zaokupljenih političara se nije osvrnuo na taj problem, unatoč činjenici da su pčele aktivni sudionici u rastu 90% usjeva koje ljudska vrsta koristi za prehranu. Drugim riječima, nestanak pčela znači urušavanje hranidbenog lanca, izumiranje flore i faune te dobrog dijela čovječanstva.

Ne, ne radi se o nekakvoj hipijevskoj “tree hugging” teoriji. Jednadžba je krajnje jednostavna: pčele umiru – mi umiremo.

Mnogi odmahuju rukom, pitajući se: što mala Hrvatska i njeni političari uopće mogu poduzeti?

Prije svega, mogu prestati svisoka gledati na ekološki uzgoj. Mogu prestati trovati zemlju u ime prinosa niske kvalitete. Mogu educirati poljoprivrednike i poticati regenerativnu obradu zemlje. Ali to im nije bitno, pogotovo ne u vrijeme lova na briselske plaće. Zemlja nije bitna, priroda nije bitna, budućnost nije bitna. Hrvatska nije bitna.

Ovih dana svi mi koji živimo na selu zabijamo motiku u tlo. Tvrdo, sivo, beživotno. I neki od nas su svjesni da ćemo sve što se sipa na zemlju prije ili kasnije staviti na tanjur ili u čašu svojoj djeci.

A oni…

Nadam se da će jednog dana, kada svojom neodgovornošću unište ovu državu do kraja, žvakati rezultate anketa.