Zašto sam ja, konobar, kandidat na europarlamentarnim izborima

Danas, odnosno jučer, evo prošla je ponoć dok ovo pišem, već je srijeda, 10.04.2019., poslao sam svim prijateljima sljedeću poruku:

Dragi prijatelji,
jučer je svoju listu za europske izbore predala i stranka Slobodna Hrvatska. Iako međimurski mediji javljaju o 6 kandidata iz Međimurja, peti na listi Slobodne Hrvatske, a na prijedlog Ovršnog ustanka – ogranak Međimurje, sam ja kao nezavisni kandidat, javnosti već poznat kao neumoran kroničar društvenih događanja, itekako upoznat s položajem radnika i njegovim pravima jer sam potječem upravo iz tih krugova.
Samo onaj tko ima radnog staža kao radnik u proizvodnji može razumjeti što taj radnik treba i zaslužuje!

Najbolji prijatelj me upitao: pa zar nisi odustao od politike?
– Jesam, stranačke! No kao pojedinac jednostavno si ne mogu dozvoliti taj luksuz!

Ne možeš se oglušiti i praviti da te se ne tiče ono što direktno utječe na tvoj život, a još više na život onih najvrednijih – djece! Ja želim da djeca odrastaju u društvu, ne samo hrvatskom, nego europskom u kojem se neće stidjeti svoje religije! Ili ateizma! Želim da odrastaju u društvu u kojem i kad odrastu mogu biti bez predrasuda baš kao i u, na žalost, sve kraćem dječjem periodu u kojem je jedino važno prijateljstvo i igranje, bez pitanja koje si vjere, boje kože, društvenog staleža ili čak koja je politička opcija njegovih roditelja! Danas djecu na žalost uče, i to sve ranije i ranije, da mrze, a ne da vole! Želim da djeca imaju bezbrižno djetinjstvo!

A da bi to  bilo moguće, htjeli mi to priznati ili ne, treba preuzeti neke stvari od EU, ali  i nametnuti neke stvari.

Stranka Slobodna Hrvatska nudi koncept eurorealizma pa kažu:

Kao eurorealisti, svjesni smo da smo nasilno gurnuti u EU i da joj puno više dajemo nego što od nje dobivamo. Ali istovremeno, ne želimo neozbiljno i neodgovorno lamentirati o izlasku preko noći koji je em nemoguć, em bi rezultirao katastrofalnom egzistencijalnom krizom po građane Republike Hrvatske.

Naša domovina mora prvo naučiti stajati na vlastitim nogama i zato želimo stati pred europarlamentarce s jednostavnim pitanjem: zašto nas se ne tretira kao ostale članice Unije?

Zašto je isplata plaće na ruke moguća u Njemačkoj, a u Hrvatskoj ne?
Zašto u Irskoj javnobilježnička djelatnost ne mora postojati, a u Hrvatskoj mora?
Kako Danska može biti 100% zemlja ekološke poljoprivrede, a Hrvatska ne može?
Zašto je u Britaniji cijepljenje stvar izbora, a u Hrvatskoj nije?
Kako su u Francuskoj moguće etične banke i alternativni izvori financiranja, a u Hrvatskoj nisu?

Drugim riječima, zahtijevamo prava koja diljem Europske Unije postoje i funkcioniraju. Bez prodavanja magle, bez suvišnih filozofija, bez patetičnih priča, bez lažnog mesijanstva.

Jer dok će i HDZ i SDP na ovim izborima imati po 3-4 svoje liste, pune ljudi koji su ili s njima ljubovali ili to jedva čekaju… Građani će imati jednu – listu ponosne Slobodne Hrvatske!

Ja na to još dodajem:

Kada je radnik zadovoljan i država je zadovoljna! No tko doista razumije radnika? Čovjek koji je s 29 godina s fakulteta direktno otišao u politiku? Što on zna o radniku, zahtjevima koje se stavljaju pred njega, njegovim radnim uvjetima, njegovoj plaći, njegovom preživljavanju? Tko nije radio kao radnik ne može  razumjeti život radnika. Čuli su ti dosadašnji političari neke priče o radnicima, možda čak naziru neke pojmove o radništvu u magli, ali daleko su oni od razumijevanja stvarnih radnih uvjeta radnika u proizvodnji. Ja imam završenu srednju građevinsku i srednju ugostiteljsku školu, no upravo sam negdje na pola puta svoje najveće kvalifikacije, one životne kao radnik u proizvodnji i kao konobar. Ja znam što znači raditi u tri smjene, na normi, uz stalno vrijeđanje i ponižavanje od strane nadređenih. Ja znam što znači raditi prekovremene, a ne dobiti plaćene ni redovne sate, ja znam što znači konstantno neodlaženje na godišnji odmor, ja znam, na kraju krajeva, što znači dobiti otkaz jer tražiš osnovna prava i pišeš o tome. Ne možemo stalno samo raditi za Europu, želimo i živjeti u Europi. Da, o tome sam pisao. Da, to se nije dopalo mojim poslodavcima. Da, više njih mi je pokušalo zabraniti pisati. Oni su željeli uskratiti mi moja osnovna prava. Upravo zbog toga sam i osnovao Udrugu Mlada pera i pokrenuo portal Top generacija za promicanje dječjeg literarnog stvaralaštva i blogiranja. Djecu moramo poticati na stvaralaštvo, kreativno pisanje jedan je od kotača razvoja, a razvoj donosi napredak. Napredak na svim poljima, što znači ne samo u gospodarstvu, proizvodnji, nego i društveni napredak, socijalni napredak, kulturni napredak daju zadovoljnog radnika pa može i država biti zadovoljna. Onda tek imamo garantirano bezbrižno djetinjstvo za svu djecu!

Pisao sam o tome na ovom portalu Međimurje info koji sam pokrenuo, u svojoj prvoj knjizi Konobari, kurve i političari, u svojoj drugoj knjizi Kako je Sabor ostao bez konobara, kao koautor knjige I ja imam post, kao pokretač natječaja i urednik zbirki dječjih radova Različitost je najzanimljivija boja života i Top generacija, u slikovnici Vitezovi Proljetne livade i najnovijoj knjizi Konobar s olovkom.

I zbog svega toga sam prozvan neumornim kritičarem društvenih događanja, zbog svega toga smatram da mogu biti (i dalje) vaš glas. Vi morate napraviti samo jedan korak, 26. svibnja izađite na izbore i glasajte za listu Slobodne Hrvatske, glasajte za mene, jer upravo mi mali ljudi možemo napraviti velike promjene!

_____________________INTERMEZZO_________________

_____________________________________________________