Hrvatske stranke u trilemi izbora za Europski parlament
MONETARNA TRILEMA
Iako nije široko poznata, monetarna trilema (https://en.wikipedia.org/wiki/Impossible_trinity) prihvaćena je u krugovima koji se bave monetarnom politikom. Govori o tome da nije moguće postići istodobno sva 3 važna cilja:
- integraciju u međunarodne financije
- upravljanje tečajem
- suverena monetarna politika
Moguće je odabrati dva od navedenih ciljeva, pri čemu treći automatski otpada.
Ukoliko odaberete tečaj i suverenitet, kad u stranoj banci poželite zamijeniti novac gledat će vas kao da u ruci držite papire iz igre Monopoly. Ako odaberete integraciju i suverenitet, tečaj postaje nestabilan i važniji od indeksa burze. Napokon, odabirom stabilnog tečaja i integracije, dolazi se do sadašnje situacije.
POLITIČKA TRILEMA
Dani Rodrik (https://hr.wikipedia.org/wiki/Dani_Rodrik), predavač političke ekonomije na Harvardu, opisao je politički ekvivalent monetarne trileme (https://rodrik.typepad.com/dani_rodriks_weblog/2007/06/the-inescapable.html) za koju tvrdi da je jednako realna. Tu su ciljevi:
- ekonomska i politička integracija
- demokratski sustav
- nacionalni suverenitet
Ipak, čini se da trilema nije na sve ili ništa, tj. da izborom dva dijela treći postane nepostojeći. Trilema funkcionira tako da jačanje jednog ugla trokuta mora rezultirati slabljenjem barem jednog od preostala dva. Više integracije znači manje suvereniteta ili slabiji demokratski sustav i obrnuto. Namjerno ne kažem demokracija, već demokratski sustav jer se pod demokracija najčešće misli samo na izbore. Demokratski sustav je puno više i obuhvaća još i pravni sustav, trodiobu vlasti itd.
ANALIZA STRANAKA
Na sljedećim stranicama prikazani su stavovi hrvatskih stranaka i koalicija pred izbore za Europarlament, prema trokutu političke trileme. Od 33 liste obrađene su one koje prema anketama imaju barem minimalne šanse za osvajanje mandata.
Opcije, koje su već u EU parlamentu, mogu se analizirati prema dosadašnjem radu. Za stranke na vlasti u Hrvatskoj vidi se u kom smjeru ide njihova politika. Ostali su obrađeni samo prema izbornim programima. Neke opcije pri tome su prilično podložne promjenama, naročito novonastale. O smjeru rada pojedine političke opcije puno govori i izbor Europske političke stranke kojoj se namjerava priključiti. Nažalost, neki se nisu izjasnili oko ovog, pa možemo samo nagađati. Također, neke stranke i koalicije u programima izjašnjavaju se nešto drugačije od EU stranaka u koje se namjeravaju učlaniti.
Svaka stranka ima rješenje političke trileme prikazane u obliku trokuta. Zeleno je dio koji žele jačati, žuto ono što ne mijenjaju, a crveno područje koje će oslabiti.
INTEGRACIJSKE OPCIJE
Ove političke opcije nastoje pojačati eurointegracije. Pri tome desnica nastoji zadržati ostatak nacionalnog suvereniteta, dok ljevica vidi integraciju kao prijenos suvereniteta s nacionalnog na EU nivo.
HDZ – European People’s Party (EPP)
Žele uvođenje Eura i ulazak u Schengen, što je očito jačanje integracija. Kao desna stranka, nacionalni suverenitet ne žele umanjiti, ali lako zaobilaze demokratske procedure.
Marijana Petir – European People’s Party (EPP)
Trebala je biti na listi HDZ-a, ali nije zbog manjih nesuglasica. Također je članica EPP. Europska pučka stranka je jedna od najviše naklonjenih eurointegracijama i g. Petir slijedi tu politiku.
Amsterdamska koalicija – Alliance of Liberals and Democrats for Europe Party (ALDE)
Jasno su stali nasuprot svih koji se protive EU i zalažu se za jačanje iste. Slijede politiku ALDE-a, koja je izrazito eurointegracijska i čuva demokratski sustav, ali ne i nacionalni suverenitet.
SUVERENISTIČKE OPCIJE
Traže jačanje nacionalnog suvereniteta. Jedni su za smanjenje uloge EU (nacionalisti ?). Drugi bi u kombinaciji s ostankom u EU uvodili iliberalnu demokraciju (populisti ?). Kao što Coca Cola više nije samo jednog okusa, tako i suverenisti dolaze u više različitih varijanti.
SDP – Progressive Alliance of Socialist and Democrats (S&D)
Proglasili su se suverenistima, jer su protiv daljnjih integracija, za koje se zalaže HDZ. Ne zalažu se za bilo kakve promjene, već su za zadržavanje sadašnje situacije. Nazovimo ih suverenisti ZERO.
Most – Non Inscrits (NI) ???
Nisu se izjasnili u koju će Europsku stranku, a obzirom da su spoj nezavisnih lista – pretpostavljam da će u EU parlamentu biti također nezavisni. Žele se čvrsto postaviti unutar postojećih pravila, s ciljem jačanja nacionalnog, a nauštrb EU. Oni su suverenitsti LIGHT.
Nezavisni za Hrvatsku – Movement for a Europe of Nations and Freedom (ENF)
Kao hrvatska stranka i kao europska stranka zalažu se za labaviju Europu nacija i protive sadašnjem „konfederalnom“ ustroju EU. To su suverenisti CLASSIC.
Koalicija suverenista – Alliance of Conservatives and Reformist in Europe (ECR)
Nisu toliko protiv eurointegracija, koliko su nezadovoljni jer Hrvatska i EU nisu načinjeni „na njihovu sliku i priliku.“ Žele uvesti više „tradicionalnih vrijednosti“ i jačati nacionalni suverenitet. Nazovimo ih suverenisti LEMON.
Živi zid – Europe of Freedom and Direct Democracy (EFD2)
Kažu da je put u pakao popločen dobrim namjerama. Tako bi se i njima moglo desiti da iz dobrih namjera naprave kaos, kao što je trenutni Brexit. Zalažu se za izlaz iz EU i NATO. Jačali bi referendume i uvodili direktnu demokraciju. A iznad svega jačali nacionalni suverenitet. Ovo su suverenisti S RUMOM.
OPCIJE LIBERALNE DEMOKRACIJE
Ove opcije su zadnje nastale i zasad su najslabije. Ovim Hrvatska slijedi trend dijela istočne Europe u kojoj nastaju antikorupcijski pokreti (Bugarska, Rumunjska, Slovačka). Slično kao kod integracijskih opcija, oni koji žele zadržati nivo nacionalnog suvereniteta doživljavaju se kao desnica, a oni koji su ga spremni žrtvovati, kao ljevica.
Kolakušić – Non Inscrits (NI) ???
Središte programa je borba protiv korupcije i jačanje pravnog sustava. Smatra da nas EU ograničava, a možda i iskorištava. Ne zna se u koju Europsku stranku namjerava, ali kako na izbore ide kao nezavisni, vjerojatno bi bio nezavisni u EU parlamentu.
Start – Progressive Alliance of Socialist and Democrats (S&D) ???
Dalija Orešković krenula je kao borac protiv korupcije. Želi koristiti članstvo Hrvatske u EU, nikako udaljiti se od iste. Obzirom da je program vrlo sličan SDPu, pretpostavljam da će se učlaniti u S&D.
ZAKLJUČAK
Vjerojatno će neki biti nezadovoljni ovakvim prikazom stranka. Za to su dva glavna razloga. Stranke ne pričaju puno o europskim temama, već više o nacionalnim. Ono što im je u jednom trenutku važno, uskoro više nije. SDP je neko vrijeme naglašavao svoj suverenizam, a sada im to više nije u fokusu. Kolakušić je postavio kao glavni cilj reformu pravnog sustava, ali je kasnije počeo pokazivati autoritarne tendencije. Kao što sam već spomenuo – posebno je teško procijeniti tek nastale političke opcije, jer su najmanje poznate i najteže ih je analizirati
Cilj ove analize nije samo prikazati tendencije u pojedinim strankama, već i pokazati jedan novi način razmišljanja. Možda čak i više ovo drugo. U politici se obično govori o ljevici i desnici, ali kod EU izbora postoje barem tri opcije. Kad se gleda na ovaj način, postaje jasnije zašto imamo toliko različitih političkih opcija i zašto one teško idu zajedno.
U svakom slučaju, važno je shvatiti da nije uvijek moguće imati sve i da to nije ničiji propust. Prije je riječ o nekoj vrsti društvenih zakonitosti. Sve što možemo je izabrati: što želimo zadržati, koji dio ojačati, a čega smo se spremni odreći. Kao što obično kažu: „Politika je umjetnost mogućeg.“
Autor: Ivica Smolić, 12.5.2019.
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________