Dan kad se TO desilo!
Nikakvi događaji prethodnog dana ni večeri nisu ukazivali na to, da će se danas to desiti! Apsolutno nikakvog signalčića, pokazatelja, a ipak, danas se TO desilo!
Jučerašnji dan je prošao sasvim uobičajeno: nakon uobičajenog jutarnjeg obreda odlazak na posao gdje je odmah provjeravano da nema koji radnik viška, posao istovremeno i odrađen, ali i gosti kulturno posluženi. Ništa za izdvojiti osim možda nekoliko prijekih pogleda onoj silnoj klinčadiji čiji roditelji su se ponašali kao da ta djeca nisu njihova ili da sva ta sranja mogu raditi i doma.
Dolazak s posla kući, žena s još nekim kolegicama s posla otišla gazdi na sprovod u Njemačku, zapravo sam se već oko 22 sata počeo spremati na počinak. A onda me u 22 sata na Whatsapp nazvao jedan frend s kojim se duuuuugo nisam čuo i tračali smo cijelih sat vremena (ha žene, tko je rekao da muškarci to ne mogu!?), no ni to nije nešto baš neuobičajeno što bi moglo ukazati na TO što se jutros dogodilo. Počeo sam se ponovo spremati na počinak kad se javi frend koji je došao s godišnjeg i očito tulumari na Forestlandu i palo mu na pamet da možda i ja partijam pa da se nađemo. Da je moje omiljeno Zrće u pitanju otišao bih bez premišljanja, no ovdje sam nakon kraćeg nećkanja odlučio da ne idem, ne zbog Forestlanda kao Forestlanda već zbog toga što je Zrće moja prva, iskrena i dugogodišnja ljubav.
Oko 1 poslije ponoći sam se konačno našao u krevetu, ne tuđem i ne onom u dnevnoj sobi nego onom u spavaćoj sobi, sam, pa sam još malo igrao igrice da me to do kraja uspava. I opet ništa neobično. Pretpostavljam da sam zaspao negdje oko 2 sata.
I onda je došlo to jutro, svanuo je taj dan! Digao sam se na prvi zvuk budilice što isto nije ništa neuobičajeno. Jutro je meni čisti mehanizam: dizanje iz kreveta, paljenje laptopa, stavljanje vode za kavu, odlazak na WC na tzv. malu nuždu, umivanje, zakuhavanje kave i sjedanje sa svojom vlastitom šalicom za laptop i početak upijanja informacija i dnevne doze gluposti.
Neki dan sam imao drugačije buđenje, vrlo vrlo rano, već u 07:00 jer sam u 07:20 imao termin kod frizerke, jedini termin koji mi je odgovarao u dogovoru sa mojim poslodavcima koji me vole imati u svojoj blizini, na poslu. Tog jutra se skoro desio mali incident jer sam se probudio, umio, bauljao po stanu pokušavajući shvatiti gdje sam i tko sam. Mozak mi je imao usađenu komandu da moram na šišanje i ja sam krenuo. Na stubištu sam shvatio da nisam obukao ni hlače ni hlačke ni hlačice. Bio sam samo u gaćicama. No ni to čak nije toliko nešto neočekivao za mene kao ono što se desilo jutros. Znači kao što sam par rečenica prije napisao, digao sam se, skuhao kavu, sjeo za laptop, počeo pijuckati kavu i surfati i proradio je prirodni nagon, onaj za odlaskom na WC. I tada se TO desilo!
Ušao sam u WC, sjeo na kraljevski stolac, zauzeo kraljevsku pozu no mozak mi je odmah počeo slati signal za alarm. Nešto nije bilo u redu! Zbunjeno sam se okretao no nisam mogao shvatiti što je! Provjeravam da nije žena u međuvremenu natjerala nekog majstora da promijeni WC dasku ili čak i WC školjku pa mi dimenzije ne odgovaraju. Nop, stara WC školjka, stara WC daska, nije to!
Promatram zbunjeno ima li kakvih drugih promjena u WC-u, ali ništa ne mogu dokučiti, isti lavabo, ista pipa, ista polica…boja zidova ista, vrata ista. Sve je isto, ali nešto nije u redu, ne mogu se skoncentrirati da obavim ono što sam došao obaviti!
I tada se upalila žaruljica!
Obje ruke su mi bile slobodne!
Zaboravio sam mobitel!
Tog trenutka sam shvatio kako će izgledati kraj svijeta!
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________
