On ne govori da treba, on govori konkretno kako treba: Darko Zver
Darko Zver je političar koji se sve više nameće svojim istupima i sve više ljudi prati te njegove istupe. Zašto? Zato što on ne govori trebalo bi ovo, trebalo bi ono, fraze koje uz političare i mi obični građani znamo izreći. Da, trebalo bi! Ali kako? I tu je Darko Zver konkretan: on nudi konkretna rješenja s konkretnim obrazloženjima. Inače profesor kineziologije, sada je direktor (i suvlasnik) tvrtke Multipro d.o.o. Tvrtka je to koja dio ostvarene dobiti redovito donira raznim udrugama, inicijativama, programima, manifestacijama (donacije u formi raznih promo artikala iz njihove ponude (rukavice, majice, kape, …) , no uvijek bez pompe i naslikavanja po medijima.
Sa suprugom Simon Anom imate dvojicu sinova, Vanju (9) i Niama (2), no uz vlastiti posao i obitelj ipak ste se počeli baviti politikom. Zašto?
Živimo u državi mizernih plaća i mirovina, poreznog preopterećenja, kompromitiranog pravosuđa, skupog i nefunkcionalnog zdravstvenog sustava, zastarjelog obrazovanja i još hrpe drugih problema, a mainstream stranke se prepucavaju oko ustaša i partizana, Istanbulske konvencije, Marakeškog sporazuma i sličnih, totalno nebitnih i sporednih tema.
Ljutnja, nemoć, frustracija, gađenje, samo su neke od emocija koje su me natjerale da se počnem baviti politikom. Dugo vremena sam pasivno promatrao političku scenu u Hrvatskoj, nadajući se da će neka „druga“ ili „treća “ opcija konačno napraviti reda u državi. Nakon određenog vremena sam shvatio da su sve te „druge“ i „treće“ opcije zapravo „manje zlo“, koje neće nikad napraviti reda i da nema alternative nego sam zasukati rukave i pokušati napraviti zaokret u društvu.
Svojim političkim djelovanjem prioritetno želim natjerati političke oponente na „natjecanje“ oko unaprjeđenja bitnih tema :
– nacionalna razina : ekonomski rast, porezno rasterećenje, unapređenje obrazovnog sustava, racionalizacija zdravstvenog sustava, promjena ovršnog zakona, umirovljenici milijunaši, dobrovoljni društveni porez umjesto RTV pretplate, …
– lokalna razina : funkcionalne gospodarske zone, IV.osnovna škola, racionalizacija poslovanja Gradske uprave temeljena na informatizaciji i digitalizaciji upravnih procesa, rješenje problema prometne povezanosti centra i južnog djela grada, podzemne garaže, …
Bili ste i tajnik ogranka Pametno u Međimurju, ali ste napustili stranku i sada se borite na političkoj sceni kao nezavisni političar. Zašto napuštanje stranke Pametno?
Pametno sam napustio zbog koaliranja s IDS-om i GLAS-om. Smatram da nije moguće boriti se protiv korupcije i nepotizma, a biti u koaliciji s navedenim strankama, koje su reprezentativan primjer upravo onog što mi se gadi u našoj politici.
Česta meta Vam je i uprava Grada Čakovca?
Prije godinu dana otprilike objavio sam listu prioriteta čakovečkog gradonačelnika u 2018. godini :
- podići prosjek plaća zaposlenika Gradske uprave na 15.300 kn bruto (dosadašnjih 15.100 je ipak premalo)
- izgraditi vanjski bazen za dvomjesečnu upotrebu kroz godinu
- osposobiti fontanu da funkcionira duže od dva dana
- pokloniti dvije brentače DVD-u Pustakovec
- porušiti preostala stabla u parku
195.dovesti investitore koji bi ekonomski unaprijedili i „podigli“ Čakovec i okolicu
269.obnoviti nadvožnjak (padajući komadi betona nisu baš preveliki problem)
382.izgraditi IV. osnovnu školu (da nam djeca konačno krenu u jednosmjensku nastavu)
423.povećati sigurnost građana
555.informatizirati i digitalizirati procese i postupke Gradske uprave
Ove godine mogu dodati:
Dok drugi gradovi bespovratnim (tuđim) sredstvima obnavljaju ceste, grad Čakovec obnavlja nadvožnjak sredstvima iz vlastitog proračuna.
Dok drugi gradovi ukidaju prirez, grad Čakovec diže cijenu komunalne naknade.
Dok drugi gradovi otvaraju industrijske zone i proizvodne hale, grad Čakovec otvara prčvarnice.
Dok drugi gradovi grade škole i sportske dvorane, grad Čakovec gradi nastambe za vjeverice.
Čakovec zaslužuje status lidera regije. Čakovčanke i Čakovčanci zaslužuju moderan, poduzetan, pametan, brz i bogat grad.
Pa dobro, što bi Vi napravili?
Odgovorit ću Vam protupitanjem:
Koje od navedenih poteza smatrate najbitnijima za poboljšanje standarda građana grada Čakovca?
- povećanje plaća privatnog sektora kroz privlačenje novih investitora funkcionalnim opremanjem gospodarskih zona i ukidanjem komunalnog doprinosa
- izgradnja proširene IV. osnovne škole za uvođenje jednosmjenske nastave u svim školama na području grada (e-učionice)
- smanjenje mase plaća korisnika proračuna grada Čakovca za 25-30% (ušteda od cca 10 milijuna kuna godišnje)
- postupno ukidanje prireza i poreza na potrošnju
- Povećanje sigurnosti građana sinergijskim djelovanjem videonadzora, policije i zaštitarskih službi
- izgradnja dodatnih dviju prometnih poveznica centra i južnog dijela grada (podvožnjaci kod Vajde i HEP-a)
- implementacija „Smart green city“ koncepta – biciklističke staze, „pametni“ podzemni spremnici za smeće, podzemne garaže, aplikacije e-Čakovec/e-Uprava, „pametna“ rasvjeta, …
- Vlastiti investicijski impuls – prenamjena parkirališta „MTČ“, autobusnog kolodvora, zgrade Gradskog poglavarstva, tržnice, sajmišnih baraka u prostore upravno – civilno – stambeno – poduzetničko – trgovačke namjene
- „Otvoren proračun“ po uzoru na grad Bjelovar uz mogućnost aktivnijeg sudjelovanja građana u definiranju smjernica razvoja grada Čakovca (mini referendumi i ankete)
Uz ogromna opterećenja plaća i poreze na nacionalnoj razini, građane i poduzetnike se dodatno opterećuje raznim nametima i na lokalnoj razini.
Postupnim ukidanjem prireza i poreza na potrošnju kroz četiri godine, kao gradonačelnik grada Čakovca direktno ću rasteretiti građane i poduzetnike za više od 100 milijuna kuna u tijeku osmogodišnjeg mandata.
Stvoreni deficit anulirat će se povećanjem gospodarske aktivnosti, ali i racionalizacijom poslovanja uprave grada Čakovca. Spomenut ću samo nekoliko primjera rasipanja javnog novca u režiji ekipe na čelu Čakovca :
– Tri laptopa na gradonačelnikovo ime u jednoj godini, prosječne vrijednosti 12.000 kuna/komad
– Stotine tisuća kuna na „mutne“ usluge PR agencija
– Stotine tisuća kuna na razne informatičke usluge (dok istovremeno Grad ima zaposlenog informatičara na puno radno vrijeme)
Trenutna gradska vlast očito nije dorasla izazovima političkog upravljanja lokalnom zajednicom, razbacuju javni novac na gluposti uz istovremeno pogodovanje raznim „kompićima“, dok Čakovec sve više zaostaje za suvremenim europskim gradovima.
I Vi ste poduzetnik, kako rasteretiti poduzetništvo?
Hrvatski poduzetnici svakodnevno muku muče s prereguliranim, nedorečenim, nesigurnim i porezno preopterećenim antipoduzetničkim okruženjem. Po kriteriju lakoće poslovanja i stupnju ekonomskih sloboda Hrvatska se nalazi na samom začelju EU.
Moji prijedlozi za poboljšanje poduzetničke klime i unapređenje poduzetništva su sljedeći :
– Ukidanje poreza na zadržanu i reinvestiranu dobit
– Smanjenje stope poreza na isplaćenu dobit na 8%
– Ukidanje naplate predujma poreza na dobit
– Smanjenje generalne stope PDV-a na 15%
– Plaćanje PDV-a po naplaćenoj fakturi
– Ograničenje rokova plaćanja u gospodarstvu na maksimalnih 30 dana uz automatizam naplate „prekovalutnih“ računa
– Valuta proračunskih isplata/plaćanja maksimalnih 7 dana
– Ukidanje kompenzacijskog načina plaćanja
– Ukidanje obaveze plaćanja komorskih članarina i ostalih parafiskalnih nameta
– Ukidanje teritorijalnih i brojčanih ograničenja u svim branšama
– Ukidanje većine strukovnih licenciranja
– Potpuno priznavanje poslovno opravdanih troškova (korištenje službenog automobila, gorivo, reprezentacija, smještaj, gablec, …)
– Ukidanje pečata
– Nemogućnost inspekcijskog kažnjavanja za prvoutvrđeni prekršaj (uz drastično kažnjavanje ponavljača istovrsnih prekršaja)
– Žešća kontrola i kažnjavanje sive ekonomije
– Olakšano otvaranje (48 sati) i zatvaranje poduzeća (maksimalno 30 dana) putem online aplikacija
– Rješavanje sudskih sporova do 60 (manji iznosi), odnosno 120 dana
Slobodno privatno poduzetništvo je jedini vlak koji nas može povući prema standardu zapadnoeuropskih zemalja. Hoćete li i dalje podržavati neuspješnu politiku u režiji HDZ/SDP/HNS/BM365 ekipe ili ste konačno spremni za nove ideje i nove ljude?
Poduzetnici muku muče i s radnom snagom?
Da, poduzetnici u posljednje vrijeme muku muče s nedostatkom radne snage, što koči značajniji ekonomski napredak i rast BDP-a. Vladajući sjede prekriženih ruku i prema starom običaju ne rade ništa po pitanju rješavanja navedenog problema (još je žalosnije da niti oporba nema baš nekih rješenja) .
Problem nedostatka radne snage može se vrlo jednostavno riješiti provođenjem sljedećih 5 mjera :
- Reforma javnih i državnih poduzeća, tijela državne i javne uprave – ukidanje/spajanje raznih agencija i ministarstava, ukidanje pojedinih ministarstava, privatizacija tvrtki u vlasništvu države (prioritetno „gubitaša“ tipa Petrokemije, CA, HŽ Cargo i Putnički prijevoz, sve osim nacionalnih energetskih kompanija ) čime će nekoliko tisuća radnika biti primorano „preseliti“ iz javnog u privatni sektor;
-
Informatizacija i pojednostavljenje upravnih procesa na svim razinama državne i lokalne vlasti – aplikacije i softverski programi „preuzimaju“ ulogu raznih činovnika, koji će moći popuniti velik broj otvorenih radnih mjesta privatnog sektora;
-
Teritorijalni preustroj – smanjenje s 550 jedinica lokalne uprave na 5 regija i 150 urbanih centara (gradova i općina) – nekoliko tisuća trenutnih zaposlenika Županija, Gradova ili Općina će ostati bez posla, a posljedično će biti primorani zaposliti se u privatnom sektoru;
-
Ukidanje socijalne pomoći za radno sposobne odrasle osobe – u trenutku kad privatni sektor vapi za radnom snagom, besmisleno je isplaćivati socijalne naknade odraslim radno sposobnim osobama, koje očito ne žele raditi;
-
Ukidanje kvota radnih dozvola za uvoz radne snage – kad se iscrpe resursi iz prethodno navedenih mjera, preostane ukidanje kvota radnih dozvola za uvoz radne snage (mjeru je moguće sprovesti i prije, ali provođenjem prve četiri mjere prioritetno se smanjuje opterećenje na rashodovnoj strani).
Provođenjem predloženih mjera ostvarit će se dvostruka korist. Smanjit će se teret rashodovne strane proračuna, dok će se istovremeno povećati prihodovna strana, što će omogućiti postupno porezno rasterećenje (porez na dohodak, porez na dobit, PDV, trošarine na goriva, cijene korištenja autocesta, …).
Ali nisu li poduzetnici ti koji slove kao glavni neprijatelji radnika?
U Hrvatskoj u velikoj mjeri vlada propaganda negativizma prema privatnim poduzetnicima, kruže razne priče u „krupnom kapitalu“, dok nam istovremeno mladi i sposobni bježe raditi u Irsku ili Njemačku, koje se upravo diče privatnim poduzetništvom i tim strašnim „krupnim kapitalom“ (iako mi nije baš jasna ta sintagma, pretpostavljam da se tu misli na velike kompanije, kojih baš niti nema u Hrvatskoj, a koje su izrazito privlačne ljudima u potrazi za poslom – DM, Muller, IBM, T.HT, …). Najžešći u toj propagandi su političari i razni sindikalisti, koji se negativno i populistički odnose prema poduzetnicima kao izrabljivačima običnog malog čovjeka, bezobraznim bogatašima u skupim odijelima i autima (ima nažalost i takvih, ali u manjoj mjeri i svakim danom ih je sve manje i manje). Da li je to stvarno tako, ili se samo radi o prodavanju magle od strane ljudi kojima odgovara socijalistički način upravljanja ekonomijom?
Za primjer uzmimo prosječnog hrvatskog građanina s prosječnim primanjima (bruto I = 8361 kn) :
Ukupni trošak poslodavca (bruto II) za isplatu prosječne plaće radnika iznosi nešto više od 10000 kn (izračun u nastavku). Država će od toga uzeti minimalno 5000 kuna. Pod krinkom javnih usluga : za zdravstveno osiguranje s listama čekanja od godinu dana na pojedine dijagnostike, za crkavicu od mirovine, za pokrivanje dugova političkih pokrovitelja i prijatelja (Agrokor), za obrazovni sustav 19.stoljeća, za kupnju četrdesetogodišnjih ratnih aviona, za neodgovornost korumpiranih basnoslovno plaćenih političara, …
S druge strane pak imamo „zločestog“ poduzetnika, koji će u prosjeku ostvariti dobit od 2342 kn/mjesečno po radniku. Iz tog iznosa bi poduzetnik trebao stvoriti određenu financijsku zalihu za loš period poslovanja (događa se svima), zalihu za otpis potraživanja kupaca u stečaju, financirati trenutnu likvidnost (rijetko koji kupac se drži roka plaćanja od 30 dana), ulagati u dugotrajnu imovinu, širiti poslovanje, i sve to u režimu 24-satnog radnog vremena, pod materijalnom odgovornošću cjelokupne imovine, boreći se s nelojalnom konkurencijom, agresivnom i neprijateljskom inspekcijom, visokim porezima, hrpom beskorisnih propisa i nameta.
Nakon prethodno navedenog, realni zaključak se svodi na činjenicu da poduzetnici nisu neprijatelji radnika, dapače, jedino oni mogu unaprijediti naš standard, zaustaviti iseljavanje, približiti nas načinu života Dublina ili Münchena. Ovi drugi (prvenstveno političari mainstream stranaka), koji već tridesetak godina galame protiv poduzetnika su nas i doveli na dno svih ekonomskih pokazatelja i upravo oni su krivci što nas prestižu razne bugarske i rumunjske.
Evo kako izgleda oporezivanje osobnog dohotka :
Prosječna bruto(I) plaća za siječanj 2018. godine : 8361 kn (prema DZS)
Doprinosi :
15% MOI = 1254,15
5% MOII = 418,05
15% ZO = 1254,15
0,5% ONR = 41,81
1,7% ZAP = 142,14
Porez (uz poreznu olakšicu jednog djeteta) = 273,31
Prirez = 27,33
Ukupni bruto(II) trošak za poslodavca : 10099,74
Ukupna neto plaća radnika : 6388,16
Razlika koju uplaćujemo državi : 3711,58
Od preostalih 6388,16 kuna, potrošit ćete mjesečno dva spremnika goriva – cca 100 litara benzina, od kojih će Vam država uzeti još cca 500,00. HRT pretplata 80,00. Naknade po računima za komunalije (obnovljivi izvori energije, gubitak vode iz sustava, komunalna naknada, uporaba mobilne frekvencije, …) minimalno 300,00 kn/mjesečno. Kod svake kupnje u dućanu (hrana i osnovne stvari za kućanstvo), država će uzeti 25% PDV-a (na potrošnji od 2000,00 kn ispada 400,00 kn PDV-a), čime se dodatno oporezivanje izvan plaće penje na cca 1300,00 kn (a tu nisu uračunati troškovi registracije auta, mobitela, kupnje školskih potrepština, odjeće, pa onda bude taj iznos i daleko veći).
Dobit poduzetnika :
Prema podacima Fine za 2016.godinu, u privatnom sektoru radi ukupno 114.483 poduzetnika koji zapošljavaju ukupno 853.979 zaposlenika (banke nisu uključene u tim brojkama).
Ukupno ostvarena neto dobit iznosu 24 milijarde kuna.
Prosječna neto dobit po radniku iznosi 28.104 kn/godišnje, odnosno 2342 kn/mjesečno.
Pa dobro, imate li Vi kakav recept za bogato gospodarstvo i visoke plaće?
Velika većina političara (pogotovo iz ovih, najglasnijih stranaka) nema ideje niti pojma kako značajnije unaprijediti gospodarstvo i poboljšati standard građana. Neki od njih bi dekretom diktirali visinu plaće u privatnom sektoru, neki bi zapošljavali još više ljudi u javnim i državnim poduzećima, neki bi javnim novcem kupovali pa „besplatno“ dijelili neprofitabilne proizvode, neki bi dodatno povećavali namete i poreze, a mnogi od njih ne bi radili baš ništa (iskreno ne znam koji su gori). Kad se prethodno navedenom pridoda košmar i nered u pravosuđu, uplitanje države u „spašavanje“ raznih „strateških“ firmi, svakodnevne nefunkcionalne promjene propisa i zakona, nefunkcionalni i najčešće sami sebi dovoljni sindikati, zbilja nas ne smije čuditi što nema baš niti jedne značajnije i zvučnije internacionalne investicije u našem gospodarstvu, i što smo zapeli na rastu BDP-a od 2%, dok istovremeno Česi i Rumunji jure prema godišnjem rastu BDP-a od 7%.
Situacija se može drastično promijeniti, i to u vrlo kratkom roku. Potezi koji mogu drastično unaprijediti gospodarsku sliku Hrvatske su sljedeći :
– Smanjenje poreza na dobit na stopu od 8% (koji se naplaćuje samo i isključivo na isplaćenu dobit)
– Ukidanje obaveze plaćanja predujma poreza na dobit
– Ukidanje besmislenih neporeznih nameta : HGK, HOK, većina raznih licenciranja, spomeničke rente, šumarski doprinos, HRT pretplata, …
– Ograničenje rokova plaćanja na maksimalno 30 dana (uz automatizam naplate/blokade nakon svega 5 dana kašnjenja)
– Plaćanje PDV-a državi po naplaćenoj fakturi
– Ukidanje uredbe o minimalnoj plaći
– Business – friendly inspekcija – savjetodavni karakter ispred penalizirajućeg
– Ukidanje/pojednostavljenje proceduralnih postupaka samog poslovanja (ukidanje bespotrebnih evidencijskih lista i dokumenata, uvođenje e-obrazaca, …)
– Pojednostavljenje i pojeftinjenje procedure otvaranja i zatvaranja tvrtke
– Izmjena stečajnog zakona – ukidanje mogućnosti otpisa dugova
– Koncesija slobodnog javnog zemljišta investitorima na rok od 30 godina (uz simboličku naknadu)
– Privatizacija svih tvrtki u djelomičnom ili potpunom vlasništvu države, koja nisu od strateškog značaja (energetika i slično)
– Ukidanje doprinosa za zapošljavanje i doprinosa za ozljede na radu
– Smanjenje poreza na dohodak na jedinstvenu stopu od 10%
– Postupno „prebacivanje“ izdvajanja iz 1. u 2. mirovinski (neobavezni) stup s trenutnih 15%/5%, na konačnih 5%/15-20%
Navedene mjere oslobodit će gospodarstvenike od zakonske prereguliranosti i porezne zagušenosti, potaknuti investicije, a sve to će rezultirati novim i bolje plaćenim radnim mjestima, boljim i kvalitetnijim zdravstvenim uslugama, modernijim i kvalitetnijim obrazovanjem, višim mirovinama, …
Umjesto da težimo usporedbi s Danskom, Češkom ili Nizozemskom, kleptomanske nesposobe na vlasti nas uporno trpaju u koš sa Zimbabveom i Bocvanom.
Te iste kleptomanske nesposobe izabrane su u Sabor/Vladu voljom svega 700.000 punoljetnih građana RH (prvenstveno kupljenih glasača). Ima li dovoljno normalnih, realnih i inatljivih ljudi u preostalih 2,5 milijuna punoljetnih stanovnika naše zemlje da konačno vratimo Hrvatsku ispred Estonije, Češke ili Slovačke?
Koji je glavni smjer Vašeg političkog djelovanja?
Glavni smjer mojeg političkog djelovanja se odnosi upravo na sniženje poreza na dobit, dohodak i dodanu vrijednost.
Moj ekonomski tim smatra da je kroz pet godina moguće smanjiti porez na dobit i dohodak na 8%, a PDV na 15%. Da bi prethodno navedeno proveli u djelo, potrebno je smanjiti troškove javnog sektora za 25%, ukinuti županije i većinu besmislenih općina, žešće kontrolirati sivu ekonomiju, ukinuti sve vrste subvencija, reformirati zdravstveni i mirovinski sustav, privatizirati državne “gubitaše”, …
Novaca ima, ali ga “jedu” povlaštene skupine nauštrb šutljive većine (razni stranački poltroni nauštrb Vas i mene).
Je li Vam konačno dosta krađe i rasipanja Vašeg novca?
Čak 2,3 milijuna punoljetnih Hrvata ne podržava ekipu na čelu države. Ujedinjenjem trećine spomenute brojke možemo zauvijek uništiti štetočine zvane HDZ/SDP/HNS/BM365/….
Osim hiper/ultra/turbo visokih poreza na dohodak i dobit poduzeća, 25%-tni PDV smatram trećim najvećim “neprijateljem” gospodarskog napretka RH.
Po kupovnoj moći Hrvati spadaju među najsiromašnije narode EU. Osim proizvodnih djelatnosti, i turistički djelatnici u posljednje vrijeme često spominju globalnu nekonkurentnosti radi visoke stope PDV-a (djelomično su u pravu) i traže smanjenje iste za svoju branšu. Umjesto protežiranja pojedinačne branše, zašto ne bismo spustili stopu PDV-a cijelom gospodarstvu?
Ukupni prihodi države na konto uplata PDV-a iznose 69 milijardi kuna, uz godišnji rast od 2,7 milijardi kuna (projekcija za 2019. u odnosu na 2018.).
Zaustavljanjem rasta rashodovne strane proračuna, strožom kontrolom sive ekonomije (trenutno cca 30-50 mlrd kuna prometa) i postupnim izjednačavanjem pravila naplate PDV-a za sve gospodarske djelatnosti, moguće je stvoriti suficit od barem 5,5 milijardi kuna, što je dostatno za smanjenje stope PDV-a od 2% godišnje.
Kroz 5 godina bismo na navedeni način spustili stopu PDV-a na 15%, što bi u prvom redu rezultiralo povećanjem kupovne moći građana, ali istovremeno i povećanjem konkurentnosti turističkih usluga i svih proizvodnih procesa.
Rezervi za smanjenje poreza na svim razinama ima, ali HDZ/SDP/HNS/BM365 ekipi nije u interesu da Vama i meni bude bolje.
Tek 22% punoljetnih građana podržava ekipu na čelu države, ima zainteresiranih da ih maknemo?
Hm, nacija je, moglo bi se uvjetno reći, mentalno bolesna zbog konstantnih afera za koje nitko ne odgovara, a niti ne ostaje bez mutno stečene imovine. Može li se to riješiti?
Muljanje, bahatost, nesposobnost, kriminal, korumpiranost, ruganje u lice, nemoral i nepotizam političara su najčešći razlozi iseljavanja mladih obitelji iz Hrvatske. Svakim novim danom iskoče neki novi Sanaderi i Kuščevići kao zorni primjerci prethodno navedenog.
Instrument popunjavanja imovinskih kartica dužnosnika u zadnje vrijeme sve više liči na sprdačinu i pokazuje besmislenost, odnosno nedovršenost i nekompletnost trenutne verzije.
Za djelomično moralno ozdravljenje nacije potrebno je što prije donijeti Zakon o ispitivanju porijekla imovine uz drastično kažnjavanje prekršitelja (trostruki iznos kazne „zamračenog“ novca uz doživotni izgon iz javnih i državnih službi).
Provedbom spomenutog zakona nećemo značajno poboljšati osobni ekonomski standard.
Mentalno i moralno ozdravljenje bit će sasvim dovoljan i pristojan efekt ovog poteza.
Vidim da bi mogli ovako dugo, a prostora za ovaj članak je malo, pa završna poruka?
Smanjenje mase plaća javnog sektora za 30%, prekid financiranja političkih stranaka javnim novcem, privatizacija “gubitaških” državnih kompanija, smanjenje stope PDV-a, smanjenje stope poreza na dobit, prenamjena HRT pristojbe u Dobrovoljni društveno interesni porez, smanjenje stope zdravstvenog doprinosa, ukidanje povlaštenih mirovina, novi i pravedniji obračun plaća javnog sektora, suspenzija trenutnog i donošenje novog ovršnog zakona, reforma obrazovanja, reforma pravosuđa, promjena izbornog zakona, e- uprava, poduzetnički impuls, ukidanje trošarina na električne automobile, samo su neke od tema koje su obrađene kroz dokument naziva “Program reformi – nacionalna razina”.
Svaka tema će biti pojedinačno prezentirana putem društvenih mreža, ali i ostalih elektronskih medija.
Stay tuned!!!
A možete ostati informirani praćenjem Facebook stranice Darko Zver – političar pa osim konstatacija tipa trebalo bi pročitati i kako to treba!
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________