Čim ju je ugledao odmah ju je spazio
Nekad sam volio odvesti svog limenog ljubimca u autopraonicu i činio sam to redovito, jednom do dvaput godišnje. Nije bilo većeg gušta nego u proljeće, poslije dosadne i duge zime, na slobodan i sunčan dan odvest auto na brigu vrijednim rukama perača automobila, a sam se izvališ na terasi kafića i pijuckaš kavu. 10 minuta računaš kad ćeš otprilike biti na redu, u tih 10 minuta popiješ i kavu, ali tih 10 minuta je dovoljno da te prvo proljetno sunčanje lagano uspava pa malo drijemaš malo pratiš da ne bi ovi perači uzeli nekog preko reda.
Uvijek sam išao u istu praonicu, godinama, znali me već ljudi jer čim bi vidjeli moj upečatljivi auto odmah su se hvatali za glavu, valjda su brisali proljetni znoj s čela. Divni ljudi inače kad te zapamte i nakon godinu dana kad si bio s autom na pranju!
A onda su se masovno pojavile ove neke k’o fol automatske praonice, a ti sam moraš prati! Halo, koja je to fora, zašto ljudima oduzimate posao? I jebala vas takva automatika! Čitava automatika se svodi na to da ti ubacuješ kovanice ili žetone u taj jukebox pa onda sam brže bolje usisavaš i špricaš i ostale gluposti u nadi da ćeš završiti prije nego sprinter završi utrku na 100 m da ne moraš ubacivati nove žetone! I s tim jukeboxom nikad nisi siguran da li je odsvirao sve minute koje si ti platio!
I tako sam nekako postao neredovit u pranju automobila, rekao bi čovjek od vjenčanja do vjenčanja! Čak ni tehnički nije bio izazov za ovo takozvano automatsko pranje jer se na tehnički ide poslije kiše, a oni tepisi u automobilu se istresu i odmah je povoljniji dojam. Nakon koje godine, ovog proljeća, ipak se ukazala potreba za pranjem automobila i napravio sam ono što bi napravio i svaki savršen muškarac: proguglao sam autopraonice s ručnim pranjem. Na moju veliku radost, Google mi je ponudio jedno rješenje i to tu, u mom Čakovcu! Odjurio sam odmah, nakon dva tjedna i ponosno ostavio auto na pranju i otišao na svoj irish cappuccino. Nakon surfanja od dva sata (eh da su postojali ti androidi kod zadnjeg pranja auta vrijeme bi brže prošlo!) auto je bio opran, platio sam nakon što sam odmjerio ima li kakve razlike između prije i poslije, pritom me malo zbunila opaska perača da bi auto trebalo i češće prati. Nisam siguran što je time mislio reći, valjda neka nova ulična spika koju (još) ne razumijem!
E sada se ukazala neću reći potreba, ali recimo prilika da drugi put ove godine operem auto. Naime, rekao sam već da se auto pere od vjenčanja do vjenčanja, a sad mi se još i kći udaje pa je red da se auto malo izglanca. A i kćerka je rekla da joj je vjenčanica od nekakvog čudnog materijala koji se lako uprlja (pa što je uzimala takav materijal za vjenčanicu?), budući zet je diskretno napomenuo da na jednoj novoj automatskoj praonici imaju i usisavač za kemijsko čišćenje sjedala pa hajde da probam.
Dakle, plan pranja auta je ovakav: prvo idem u ovu svoju novootkrivenu autopraonicu, zatim na ovu automatsku da kemijski usisam sjedala i na kraju u treću praonicu za koju znam da imaju i svijeće jer stavljaju i vosak na auto. Taj plan je imao jednu manu: morao sam se rano dignuti, već u 8 kako bih popio kavu do 9 i stigao sve ovo obaviti do 12 kad sam bio naručen kod frizerke.
Nakon što sam preživio rano buđenje, obukao sam skoro svečane hlače i krenuo u realizaciju prve točke plana. Došao, ostavio auto, otišao na cappuccino, popio, poslao neke pljačke i napade na Travianu i otišao po auto. Bio je opran i ovaj put nije bilo one napomene da bi auto trebalo češće prati, vidi se da sam postao stalna mušterija.
Zatim je slijedila druga točka plana: kemijsko čišćenje sjedala čudotvornim usisivačima na novoj automatiziranoj i suvremenoj praonici. Stavio sam naočale i pažljivo pročitao upute, na sreću bile su na hrvatskom jeziku pa sam ih shvatio! Ubacivao sam ja kovanice, okretao se od jukeboxa do auta i taman se okrenem, a jukebox traži još. Gori je od HDZ-a! Nekako sam uspio realizirati i taj dio plana pranja auta i sjeo na kemijski oprano sjedalo mog auta u skoro svečanim hlačama i osjetio kako mi vlaga prodire preko hlača do stražnjice. Izgleda da će i ona biti kemijski oprana.
I onda je došao trenutak kad sam se osjetio kao Gospodin Savršeni u Ljubavi na selu i sjetio rečenice koju sam tamo čuo: čim sam je ugledao odmah sam je spazio! Desetak metara dalje bio je dio autopraonice u kojoj je radilo ljudsko biće, nudilo i vanjsko i unutarnje pranje i dubinsko kemijsko čišćenje!
U mokrim skoro svečanim hlačama doživio sam prosvjetljenje!
PS: da ne bi netko pomislio da sam ovo napisao za sebe, to je, naravno, za frenda!
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________
