Intervju: Matija Trstenjak – biciklom kroz pustinju i prašumu

Kako ugodno provesti maglovito i hladno poslije podne, najesti se finih kolača, baviti se onim što volite, pisanjem i pri tome upoznati skromnu sportsku obitelj? Odete u posjetu obitelji Trstenjak u Jurovčak! Skromna obitelj koja se ne voli isticati iako imaju prilično neskromnu policu, pardon police, s mnogobrojnim medaljama i peharima jer dok se tata Predrag biciklizmom bavi rekreativno, 16-godišnja kći Ida i 15-godišnji sin Matija doslovce rasturaju na raznim biciklističkim takmičenjima na nacionalnom, ali i međunarodnom nivou! Mama Danijela je, kako Matija kaže, ono najvažnije, logistika! A cilj mog posjeta je upravo intervju s Matijom Trstenjak, osvajačem mnogobrojnih medalja i trofeja u biciklizmu!  Već na samom početku uspio me iznenaditi, naime prema dogovoru pripremio je listu svojih osvajanja 1., 2. i 3. mjesta,

i dok sam ga upitao mogu li uzeti tu listu na kojoj su ispisani njegovi uspjesi, odgovorio mi je potvrdno uz protupitanje želim li da mi isprinta i ranije uspjehe i one lokalne i regionalne? Dok sam blenuo u njega, objasnio mi je da je ovo lista samo 1., 2. i 3. mjesta u zadnje tri godine i to samo nacionalne i međunarodne utrke! Mladiću, pa koliko toga ti imaš?

Dakle Matija, prvo reci kako je u školi, znaju li za tvoje uspjehe?

Učenik sam 1. razreda Tehničke škole Čakovec, smjer tehničar za računarstvo i dobro mi ide, odličan sam učenik. Svakako da znaju da se aktivno bavim biciklizmom, štoviše daju mi punu potporu budući da ponekad zbog priprema za takmičenja i samih takmičenja moram izostati iz škole i hvala im na tome!

Tvoj tata se bavi biciklizmom, doduše rekreativno. Je li on utjecao na to da se počneš baviti tim sportom?

Utjecao nije, bar ne riječima, možda genima! Naime,  s tri godine sam već vozio bicikl bez pomoćnih kotača i praktično prisilio tatu da mi od šljunka napravi skakaonicu za bicikl. S 12 godina sam počeo vrlo aktivno rekreativno voziti bicikl, s 13 sam počeo ozbiljno sudjelovati na raznim natjecanjima. Danas sam član BK Mura Avantura iz Sv. Martina na Muri i  Kadetske biciklističke cestovne reprezentacije Hrvatske (U-17).

Baviš li se još kojim sportom?

Dok sam išao u osnovnu školu Sv. Martin na Muri igrao sam rukomet i osvojili smo 3. mjesto na županijskom natjecanju no sada je sva moja pažnja i ljubav usmjerena biciklizmu.

Rekao si mi da je biciklizam vrlo skup sport. Možeš objasniti?

Bicikl koji donekle zadovoljava moje sadašnje potrebe za utrke stoji najmanje 20 000 kn. Uz redovit i kvalitetan servis mogu ga koristiti maksimum 3 godine. Zatim, tu su etapne utrke koje  traju nekoliko dana, diljem Europe. Želiš li biti među najboljima treba sudjelovati na što je moguće više utrka.

20 000 kn  za bicikl???

Hahaha, da. Zapravo ja imam dvije vrste bicikla jer sam jedan od dvojice u cijeloj Hrvatskoj koji se takmiči i u dvije discipline: cestovnoj i mountain bike. Svaka zahtijeva svoju vrstu bicikla, svoju vrstu guma, zupčanika…Kao da trebate sprinterice za trku na 100 m i tenisice za maraton i vježbate istovremeno i za sprint i za maraton!
Ah da, zapravo sudjelujem i u ciklokrosevima za što treba treća vrsta bicikla, ali za te utrke posuđujem bicikl. Sestra naravno ima svoj bicikl za cestovne utrke.

Tko ti servisira bicikle?

Ponekad koristimo servis, ali glavni serviser je tata. Zamislite da putujete 700 km na takmičenje i onda morate odustati jer vam je pao lanac! On je serviser, a i statističar (smijeh). Ima skupljene sve podatke svih mojih i sestrinih utrka, vjerojatno ni savez nema takvu statistiku!

Mama je vjerojatno najveći obožavatelj?

Ona je zadužena za prehranu. Nema lak zadatak jer mora voditi brigu da jedem prirodno, da hrana sadrži potrebne sastojke i da bude ono što volim jesti (smijeh). Na sreću, odlično skuha pa uspijeva da pojedem i ono što moram, a baš ne volim.

Vidi se da obožavaš biciklizam. Misliš li da mu se u javnosti i medijima posvećuje dovoljno pažnje?

Ne! Svi su zaluđeni nogometom! Biciklizam je izuzetno naporan sport, ali ima i on svojih atraktivnosti. Vozite prirodom, kroz svakakve prirodne ljepote, na čistom zraku, garancija za dobro zdravlje, zdrav život!

Težak sport, one mountain bike utrke mi djeluju i opasno!?

Zapravo su opasnije cestovne utrke jer vozite puno većim brzinama i tresnete li na asfalt ozljede mogu biti vrlo ozbiljne, a mnogo ste manje zaštićeni jer ste puno laganije obučeni.

Jesi ti imao nekih ozljeda?

Pa najčešće je stradalo koljeno, mada je jednom na Pohorju i stražnjica doživjela ozbiljne ozljede. U  Bike parku Pohorje na Downhill Cupu sam na skakaonici trebao odletjeti na višu točku no ja sam letio (i sletio) okomito!

Jesi li ikad odustao na nekoj utrci?

Ne iako sam potpuno opravdano mogao na utrci u Jevíčkom u Češkoj. Visok sam 1,90 m i sjedalo mi je prema tome podignuto vrlo visoko. Na 20. km utrke sjedalo mi je propalo i ja sam onda još 60 km odvozio stojeći i još nisam bio zadnji.

Najteža, najdraža i najljepša utrka?

Pa najteža je definitivno bila ta u Češkoj koja je uz to bila i etapna, u 3 dana trebalo je odvoziti 5 utrka. I na startu smo krenuli u kratkim rukavima uz lijepo vrijeme, završili s kišom i 5°C.

Najljepša je bila definitivno  u talijanskom Trentu.

Najdraža? Hm…(malo duže razmišljanje) ne, nema je, sve su  mi drage!

Daj uzmi malo statistike od tate, koliko treniraš, koliko si km prešao, koliko su duge utrke?

Treniram 6 dana u tjednu sat-dva, pred takmičenja naravno i više. Cestovne utrke su 40 – 80 km dok je u mountain bike utrkama važno u kojem vremenu prijeđeš zadanih recimo 10 krugova, to je 45 minuta do sat i pol. Ove godine do sada sam prevozio 5000 km mada nije sve izmjereno. Kako su utrke uglavnom u periodu proljeće – jesen zimi se voze rekreativne utrke zbog kondicije, a u siječnju je i  ciklokros kad se vozi i po snijegu.

A slobodno vrijeme? Hobi?

Učenje!!!…povikala je k’o iz topa sestra Ida.

(smijeh!)

Volim igrati igrice, naravno, kao i moji vršnjaci. Omiljena mi je Counter-Strike. Slušam pop glazbu, house remix. Volim pogledati i filmove, pogotovo Robocop.

Matiji želimo još puno uspjeha, nema ni najmanje sumnje da će biti još medalja i trebati dodati još polica na trofejnom zidu, i njegovih i sestrinih! A tko zna, možda i neki potencijalni sponzor pročita ovo! Nije nogomet u pitanju, ali nikad se ne zna:)

_____________________INTERMEZZO_________________

_____________________________________________________