Ateista i Božić – spojivo ili ne?
A evo kako ja vidim Božić:
Dođem na benzinsku crpku, natočim gorivo i odem platiti natočeno. Kažem dobro veče, ali mi gospođa na pultu ne odgovara jer razgovara s, pretpostavljam, čistačicom. Ne o poslu nego koliko čujem, hoću-neću, ogovaraju neku nesretnicu iz sela. Plaćam karticom, brzinski mi rukom pokazuje da utipkam PIN jer baš čistačici prepričava što je još čula pa mi se ne stigne obratiti. Otipkam PIN, naplata odobrena, brže bolje otrgne potvrdu s pos aparata i pruža mi je niti se ne okrenuvši prema meni jer taman slijedi najuzbudljiviji trač. Ja sam ipak rekao do viđenja pri odlasku, ali one nisu obratile pažnju na to. Žena me uslužila ne prozborivši ni jedne jedine riječi. Prema meni! Međusobno su se nadopunjavale savršeno! Ja sam samo došao u krivom trenutku, trebao sam doći valjda za sat-dva kad bi one bile gotove s ogovaranjem. Ali neka, Badnjak je, ja sam i pozdravio i odzdravio!
Obećao sam čokolade za pod bor, jednu baš posebnu vrstu i usput dok idem na posao stajem u jednom trgovačkom centru. Na parkiralištu gužva i ljudi kruže dok se netko ne makne s parkirališta i hop, jedno mjesto se oslobodi, ali su dvojica htjeli na njega. Ne, nisu se lupili, barem ne automobilima, ali riječima su se baš pošteno nalupali, spominjali su, koliko se dalo čuti par metara okolo, majku, prvo zanimanje na svijetu, ali i Boga. Pa da, normalno da spominju Boga pa Badnjak je.
U trgovini svima sjaje oči, valjda je to taj simptom blagdanske groznice. Ja se koncentriram da kupim dobre čokolade, da opet ne kupim krive, one s mrvljenim lješnjacima, moraju biti cijeli lješnjaci. I mi ateisti isto se znamo zainatiti što želimo za Božić! Do mene dvije čini mi se susjede. Ubrzo shvaćam da se takmiče koja je više potrošila za ove blagdane. Jedna ubacuje još jednu kutiju nekog slatkiša, za malu Sonjicu, ona to voli. I od ove druge djeca, unuci, što li isto to vole, ali ona ubacuje dvije kutije. Red je na prvoj da i ona ubaci onda još jednu kutiju jer njena Sonjica ih baš obožava! Pa da, Božić dolazi, treba se darivati! Bogato i obilato jer što će inače susjedi reći, a djeca u vrtiću ili školi pričati???
Odrađena i Badnja večer (znate, osim trgovkinja ima i drugih zanimanja koja rade ne samo nedjeljom nego i praznicima pa i na Božić, čak i po noći). To naravno nisu administrativna zanimanja, ta zanimanja imaju već na Badnjak skraćeno radno vrijeme, ali nemate pojma koliko je njima teže nego ovima koji doslovce rade svaki Božić ili svaki doček Nove godine!
Odmah poslije polnoćke započinje simfonija obavijesti mobitela. Došla je čestitka za Božić u inbox, ništa posebno, ništa originalno, čak niti jednostavno, sve su to neki videozapisi, gif-ovi. Jedan te isti gif dobijete 15 puta, a videozapis 115 puta. Nema niti potrebe da obraćate pažnju tko je poslao jer je taj netko tako i tako to samo prosljeđivao dalje. Nema tu iskrenosti u toj čestitki, nema tu bliskosti. Nekad se čestitalo uživo, slale su razglednice – čestitke, čak su ih neki i sami izrađivali, onda se prešlo na sms poruke pa su se tukli rekordi iz godine u godinu u broju poslanih sms-ova, sad se već niti to ne broji. Era je gif-ova i videozapisa, a tko zna što donosi budućnost. Čini mi se sve samo ne Božić, a kamoli duh Božića!
I tako ja ateista za Božić, ako ne radim, budem kod kuće s obitelji, ne lutam okolo. Ujutro se dignemo, pijuckamo kavu i polako otvaramo poklone, redom personalizirane, vlastite izrade ili neke uspomene pronađene negdje u nekom skrivenom kutku. Čokolade su ipak kupljene 🙂 Nije vjerska proslava: ne psujemo, ne trošimo novac jer ne baš da životarimo, ali nema potrebe da kupujemo ljubav. Ali što ja ateista znam što je Božić i duh Božića!
[give_form id=”6365″ show_title=”true” show_goal=”false” show_content=”none” display_style=”reveal” continue_button_title=”Donirajte djecu”]
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________
