Licemjeri, prostitutke i/ili poštenje?
Bit će da godine čine svoje i gubim imunitet na licemjerstvo. Muka mi je, zlo mi je od sveg ovog licemjerstva oko mene, svih ovih laganja direktno u facu bez treptaja oka.
Zašto se grozimo kad Plenković izjavi bez knedle u grlu kako će se nastaviti zalagati za boljitak hrvatskih građana (koji boljitak, koja bunika?) i za daljnju ravnopravnost (zna li on uopće što znači ta riječ ili ju je čuo negdje usput?) kad i sami živimo licemjerno!?
Ne, krivo sam rekao, ja ne živim licemjerno, vi živite licemjerno! Ja otvoreno velim ono što mislim!
Ja otvoreno velim da Crkvi nije stalo do naroda, Crkvi je stalo samo do vlastite blagodati i vlastitih zemaljskih užitaka pa i onih vezanih uz Sodomu i Gomoru! Svećenike (većinu njih, ne pojedince) smatram najvećim lažovima jer propagiraju ono čega se sami ne drže, prijete paklom kojeg se sami ne boje, Bogom u kojeg sami ne vjeruju i pozivaju na siromaštvo kojeg se sami gade i odbijaju!
Nije ni čudo što onda i vjernici idu njihovim putem: kunu se u vjeru, ali su prezrivi prema jadnijima i siromašnijima od sebe, žele širiti vjeru, ali dobiti neku materijalnu zadovoljštinu zauzvrat. Najjadnije mi je kada govore kako su svi jednaki i vole sve ljude i svi su jednaki pred Bogom, ali nekako nisu ipak jednaki pred njima ako zanimanje dotičnog nije neko fensi šmensi, nekako će ipak radije filozofirati o nekom poslu nego ga odraditi ako smatraju da je taj posao ispod njihovog ranga. Ali u vjeri smo svi jednaki!
Uzmimo i jučerašnji Dan žena! Najbolji opis jučer sam pročitao kod gospođe Jovite Bodulašić:
Dan žena: 8. ožujka nije zabava, nego proslava.
Međunarodni dan žena, koji se uobičajeno naziva Danom žena , obilježava se 8. ožujka kako bi se upamtila sva dostignuća žena na ekonomskom, političkom i društvenom polju, ali i diskriminacija i nasilje kojem su žene bile izložene u prošlosti, u nekim dijelovima svijeta, još uvijek podvrgnute. 8. ožujka ima, dakle, vrlo različito značenje od onoga što mu moderni konzumerizam želio dati, a i same žene. Trenutne konotacije ovog datuma su: proslave, davanje poklona, davanje mimoze ili cvijeće za žene, večere među ženama koje oblače sav puki konzumerizam koji se žestoko sukobljava sa stvarnim značenjem ovog slavljeničkog dana koji nema puno veze s onim što žene danas slave 8. ožujka. Treba li vam dan da se osjećate poput žene ili da vas se sjeća? Treba li vam dan da proslavite biti žena? 8. ožujka nije dan proslave, već slavlje za žene koje su uspjele steći sva prava koja današnje moderne žene uzimaju zdravo za gotovo, ili ne uzimaju nikako : hvala borbama velikih žena prošlosti.
Sretan Dan žena
I da, jučer sam bio ciničan prema onima kojima je jedino bilo važno da dobiju poklon, po mogućnosti što bolji i skuplji poklon. Još da im ga je mogao uručiti osobno neki zgodan frajer s odličnim tijelom, mišićavim torzom, to bi bilo savršenstvo, zar ne? Tko se tu fura na seksizam, kome je važno da nađe bogatog muža koji će je kao trofej pokazivati u društvu u najnovijoj dizajnerskoj haljini i štiklama? Nije frka, rodit će mu jedno-dvoje djece, isplati se za tu lovu! A onda će za Dan žena, 8. ožujka, na svom blogu napisati kako žene još uvijek nisu ravnopravne i slabije su plaćene. Pa ti i nemaš plaću jer ne radiš. I pri tome ne radiš mislim da doista ne radiš jer ne kuhaš, ne čistiš, ne pereš, ne peglaš. Za to imaš kućnu pomoćnicu. Ti samo trošiš novac koji si stekla svojim tijelom i zato ti ne dajem za pravo da govoriš o Danu ženu i nekoj ravnopravnosti, a čekaš kakav skupi poklon će ti danas dati odabranik srca tvoga (točnije je rečeno džepa tvoga, ali to su nevažni detalji, zar ne?).
I na kraju, jedna banalna stvar. Ja cijelo vrijeme pišem upravo ovako, iznosim svoje misli upravo ovako, stojim iza svojih stavova upravo ovako i mislim i dalje kao što sam mislio i prije upravo ovako. Pa zašto me onda tražiš moje Facebook prijateljstvo? Zašto mi predbacuješ što iskreno iznosim ono što mislim? Zato što si licemjerna, i ti i masa vas drugih koji govorite jedno, mislite drugo, radite treće i tračate četvrto. Ja i govorim i radim i mislim jedno te isto! U tome je razlika između mene i nekih od vas i ako vam ne odgovara što sam takav, jednostavno odje*ite, odfrendajte me, glumite zlatnu mladež i plemenitu starež nekome drugome, kod mene to ne pali! Ali nitko mi neće zabraniti da govorim ono što i mislim!
Licemjerno mi je da se žale na rad nedjeljom najviše upravo oni koji nedjeljom sjede u krčmi i konobar ne može zbog njih kući iako mu je prošlo radno vrijeme!
Da, rečeno mi je da zbog svoje iskrenosti propuštam neka društvena priznanja, ali to nije bitno. Nijedno priznanje neće od mene napraviti licemjera. Daleko od toga da sam savršen, daleko od toga da nemam i ja neku svoju (ružnu?) tajnu, ali neću licemjerno pričati jednom susjedu jedno, drugom drugo, a trećem treće!
I zato još jednom, jednostavno odje*ite od mene, ima vas dovoljno da se družite međusobno! Vas milijun ne može zamijeniti ljepotu prijateljstva sa samo jednom iskrenom osobom!
PS: ako netko smatra da sam prost to je zato što ima onih koji jedino prostote i razumiju, a ja sam htio biti striktno jasan!
[give_form id=”6365″ show_title=”true” show_goal=”false” show_content=”none” display_style=”reveal” continue_button_title=”Donirajte djecu”]
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________