Kad gore nije gore, ali je još gore!
Ah, blaženi moj međimurski jezik! Divan jezik kojeg se na žalost Međimurci ponekad potpuno neopravdano srame u razgovoru s drugom nekajkavskim osobama i dok recimo Dalmoši tuku svoj dalmatinski dijalekt i kad službeno izvještavaju u središnjem Dnevniku ili se javljaju iz Bruxellesa (što bi tek bilo da nije samo dijalekt u pitanju nego baš jezik) Međimurac (ili da ipak napišem Međimurec?) čim je u razgovoru jedna osoba s nekajkavskog područja pokazuje svoju tolerantnost i trudi se govoriti književni jezik iako ima puno pravo da govori ne samo kajkavskim dijalektom nego svojim kajkavskim jezikom!
Ima ona anegdota koja se navodno odigrala u jednoj zagrebačkoj studentskoj menzi:
Dođe Dubrovčanin do Međimurca i pita ga:
– Zašto vi Međimurci stalno razgovarate u nekim šiframa da vas nitko ne razumije?
Međimurec se čudi: – V kakšim šiframa? Kaj motaš?
Dubrovčanin: – Pa evo, maloprije si svom kolegi rekao: “dva, pet, šest!”
Međimurec: – Kaj pak je tebi?? Pital sam ga “Da peš jest?”
Danas sam se i sam našao u situaciji nerazumijevanja što sve može značiti riječ gore. Simpatična riječ koja može imati višestruko značenje: gore može značiti i višlje, ružnije, crnije, jadnije, gluplje, strašnije, odvratnije, luđe, debilnije, crnje, ljigavije, nezgodnije, čudnije, gadnije, neukusnije, jezivije, nakaradnije itd. Dakle, može imati više značenja i kao prilog i kao pridjev.
Evo kako je mene zbunilo!
Nakon više od dva mjeseca danas sam konačno bio na poslu! (Usput samo da napomenem da je divno biti umoran od posla!) Radim u resortu koji između ostalog sadrži hotel koji je gore, na blagom brežuljku i apartmane i nekoliko restorana koji su dolje, na ulazu u resort. Moje primarno radno mjesto je u restoranu gore u sklopu hotela no danas sam pomagao pripremiti za rad restoran dolje, kod ulaza u bazene. Nakon okupljanja rečeni su zadaci odnosno što još treba napraviti pa je tako rečeno da treba još pripremiti terasu ispred restorana i gore. Mi muški ćemo postaviti suncobrane i donijeti stolove i stolice.
Prvo smo naravno pripremili terasu ispred tog restorana, sve po svim pravilima službe i trenutne korona situacije, a zatim je trebalo doći na red pripremanje terase gore. U kutku mozga bilo je meni čudno zašto sad idemo pripremati terasu gore ako još nismo sve završili tu dolje ali na sreću sam mudro šutio. Jer…
… dok sam ja čekao kad ćemo krenuti gore (moje gore) ostatak ekipe je već počeo slagati terasu na njihovom gore, a to njihovo gore je bila terasa iza ovog restorana dolje, na onoj strani s bazenima. Osim što sam malo jedno vrijeme zabušavao podsjetio sam se i da nama Međimurcima gore znači i iza kuće ako je dolje ispred kuće!
Ah, mi Međimurci!
[give_form id=”6365″ show_title=”true” show_goal=”false” show_content=”none” display_style=”reveal” continue_button_title=”Donirajte djecu”]
