Odrasla u SOS Dječjem selu, preboljela tešku bolest, a sad je kandidatkinja za svjetsku nagradu
Kristina Ivanuš je studentica druge godine na Poslovnom veleučilištu u Zagrebu smjer marketing i komunikacije. Živi u studentskom domu Stjepan Radić u Zagrebu. Ima 21 godinu i nače rodom je iz Zagorja. Trenutno se natječe za nagradu Herman Gmeiner Award. To je nagrada za uspješnu djecu iz SOS Dječjeg sela na svjetskoj razini. Nagrada je novčana i kako kaže nagrada bi joj uvelike olakšala studiranje. Glasati se može OVDJE do 23. srpnja.
Njezina velika strast je ronjenje koje joj je i ujedno pomoglo u ozdravljenju neurološke bolesti perifernih živaca. S 18 godina su joj makli dijagnozu i rekli da je sada bolje.
Prvi zaron joj je bio prije 4 godine i kako kaže ostat će joj zauvijek u sjećanju.
– Teško je opisati taj dan i sav doživljaj koji sam proživjela. Prvi put sam disala pod vodom i uz to nisam znala gdje da gledam od svog plavetnila oko mene. U ronjenje sam se jako brzo zaljubila. Nikada prije nisam razmišljala da bi se bavila time sve do jednog dana dok Damir Zurub moj instruktor ronjenja nije mi pružio ovaj svijet. Rekao je da želi pružiti četvero mladih iz SOS dječjeg sela Hrvatska priliku da probaju podvodni svijet i školuju se do instruktora ronjena. I tako sam se prijavila i evo ronim već 4 godine. Mislim da do kraja života mu se neću moći odužiti za sve što je napravio za mene – prepričava Kristina.
Prije mjesec dana prisustvovala je ekološkoj akciji „ Think Green “ gdje je sa svojim ronilačkim klubom Roniti se mora očistila podmorje i izvadili su oko 5 tona smeća. Ovo joj je prva ekološka akcija čišćenja mora te se veseli sljedećoj da može opet pomoći prirodi.
U SOS Dječje selo Lekenik je došla s 4 godine sa svojom starijom sestrom Anamarijom koja je imala 8 godina. U Lekeniku je bila s smještena do svoje petnaeste godine odnosno do kraja 8. razreda, a potom je otišla u SOS zajednicu mladih u Velikoj Gorici gdje sam bila do završetka srednje ekonomske škole. Želja joj je bila postati kuharica jer je baš jako voljela kuhati, ali njena bolest joj nije dopustila da bude kuharica. Doktori su joj zabranili sva strukovna zanimanja zbog prevelikog opterećenja nogu te se onda upisala u ekonomsku školu u Velikoj Gorici.
– Odrastanje u Lekeniku je bilo jako živo i zanimljivo. Tamo samo imala puno prijatelja, bavila sam se raznim aktivnostima – odbojkom, dramskom, sviranjem violine, hobby-artom. Bilo je ponekad teško, ali moja sestra Anamarija i ja bi skupa sve prebrodile. Uvijek me učila da imam osmijeh na licu. Sestra mi je sve na svijetu i najveća podrška u životu. Ona ima 25 godina, udala se u Primoštenu i ima dvoje djece – priča Kika.
Podržimo je tako što ćemo glasati za Kristinu Ivanuš i to OVDJE, a glasati možete do 23. srpnja.
[give_form id=”6365″ show_title=”true” show_goal=”false” show_content=”none” display_style=”reveal” continue_button_title=”Donirajte djecu”]