Odgovor Davora Nađija novinarki Goranki Jureško

Sabor je na svojoj posljednoj sjednici prije ljetne stanke, sa 105 glasova “za”, 28 suzdržanih i jednim glasom protiv, prihvatio Vladin prijedlog Zakona o obnovi Zagreba i okolice nakon potresa, koji je bio u prvom čitanju. Prema viđenim rezultatima glasanja u sabornici suzdržani glasovi pripadaju zastupnicama i zastupnicima Mosta, platforme Možemo!, Domovinskog pokreta, Stranke s Imenom i Prezimenom, GLAS-a i Pametnog, dok je protiv bio jedino Dario Zurovec iz Fokusa.

Fokus je jedna od rijetkih stranaka koja je javno iznijela kritike, ne libeći se ukazati sve nedostatke zakona. Njihova glavna teza bila je da to nije solidarnost, na kakvu su se svi pozivali te da nije u redu da cijela Hrvatska plaća skupe nekretnine u centru metropole, čiji se kvadrati masno naplaćuju.
Fokus je predložio dva modela obnove porušenog centra Zagreba.

“Mi smo ponudili dva naša modela. Jedan model je beskamatni HBOR-ov kredit. Hrvatska banka za obnovu i razvoj bi trebala u ovakvim situacijama sudjelovati na način gdje bi nekretnina koja se obnavlja služila kao kolateral, a država bi financirala kamatu, koja zna biti prilično pozamašna. Pritom bi se oprostio i PDV, a opraštanjem PDV-a i kamate, čak preko jedne trećine obnove bilo bi pokriveno time.” – rekao je Davor Nađi

U tom slučaju se, kaže Nađi, ne bi previše novaca uzimalo od poreznih obveznika, a blizu dvije trećine obnove snosili bi vlasnici.

“U tom kreditu smo predvidjeli, za one koji su slabije platežne moći, da postoje barem dva moratorija od šest mjeseci unutar tog perioda otplate. Ako ljudi u nekom trenutku nemaju za platit taj kredit, da mogu zatražiti da šest mjeseci ne vraćaju, dok se financijski ne oporave i tada nastave vraćati.

Što se tiče drugog prijedloga, tu smo osmislili jedan novi pravni subjekt, Društvo stanara. Kod onih zgrada koje se odluče na taj model, svi bi vlasnici unijeli svoju imovinu u to društvo i onda bi to društvo moglo birati hoće li se zadužiti kroz kredit ili izdavanjem obveznica. U tom slučaju, mi bi preporučili da to društvo izda obveznice i na taj način prikupe sredstva za obnovu, a te obveznice bi mogli kupovati čak i oni građani koji žele dobrovoljno solidarno sudjelovati u obnovi te donirati novac za obnovu.

Pored toga, također bi se oslobodilo PDV-a. Obzirom da bi u prvom scenariju država bila ta koja sufinancira kamatnu stopu, ovdje ukoliko bi bilo neke kamate, Gradska skupština Grada Zagreba mogla bi donijeti odluku da grad Zagreb sufinancira tu kamatnu stopu. Društvo stanara bi moglo tamo gdje se to može, kreirati neke dodatne kvadrate prostora, prodati ih, te na taj način smanjiti dug. Po našim izračunima, to bi rezultiralo s nekih 20 do 50 posto smanjenja troškova obnove kada se odbije PDV i sve što sam nabrojao.”

Oba modela koja predlaže fokus imaju velikih prednosti.

“Ono što je prednost oba modela je da u svakom od njih država ni na koji način ne ulazi u vlasništvo nekretnina i da država ne provodi nabavu za obnovu. Dakle, nema prostora za korupciju, s obzirom da je država isključena iz procesa nabave. Preduvjet bi bio i da se tijekom te obnove riješe imovinsko-pravni odnosi, da se konzervatorski zahtjevi malo ublaže za sve što nije spomenik prve kategorije i slično.”

No to nije dobro sjelo nekim novinarima koji su iskoristili svoju novinarsku poziciju zbog privatnih interesa pa objavljujemo odgovor Davora Nađija, zamjenika gradonačelnika Svete Nedjelje (Daria Zurovca, koji je jedini glasao protiv) i predsjednika stranke Fokus.

Nisam mislio da ću ikad napisati ovakav tekst, ali neprofesionalnost i subjektivni napadi od strane novinarke Goranke Jureško jednostavno ne mogu i ne smiju proći bez da se čuje druga strana. Nisam novinar po struci, ali javno je poznato da interes čitatelja treba biti istina te da se čuju obje strane priče.

Naime, Goranka Jureško je napisala ovaj članak koji vidite na slici

u kojem je već naslov sugestivan i daje čitatelju osjećaj kao da je Dario Zurovec uspoređivao Zagreb s Bejrutom, što nije. Iako novinarka to nigdje nije napisala, namjera da se bude sugestivan je očita, a to potvrđuje i nekolicina poziva prijatelja koji su nas nazvali začuđeni da bi Dario tako nešto izjavio. Dario naravno nikad to nije niti bi nešto slično tome izjavio. Ovakav naslov je stavljen iz nekih drugih razloga, o kojima ću iznijeti mišljenje kasnije u ovom tekstu.

Nakon bombastičnog, ali sugestivnog i neprofesionalnog naslova, slijedi izjava u kojoj novinarka Jureško opisuje Darija Zurovca kao „mlađahnog saborskog zastupnika kojem je teško razmišljati o tuđoj nesreći“, a kasnije u tekstu ga naziva i “empatičkim invalidom”. Može mi netko, molim vas, objasniti što je tu točno novinarstvo? Poštovanje istine i pravo javnosti na istinu je dužnost novinara, piše u etičkom kodeksu novinarstva, kao i to da će novinar izvještavati u skladu s činjenicama i neće izostaviti bitnu informaciju. U tom slučaju bilo bi minimalno da gospođa Jureško navede kako je za eksploziju u Beirutu kriva država svojim neodgovornim ponašanjem, za razliku od potresa u Zagrebu gdje se godinama upozoravalo da će se to prije ili kasnije dogoditi. Novinarstvo zahtijeva profesionalnost, odgovornost te nepristranost. Pri ovom zadnjem treba istaknuti da gospođa Jureško, koju odsad neću zvati novinarkom – ima oštećeni stan u centru.

Dakle, radi se o gospođi koja na odvratan i neprofesionalan način blati jedinu oporbu zakonu o obnovi, jer ima direktan financijski interes da taj zakon prođe upravo u obliku u kojem je predstavljen. Njezin financijski interes je očit i o njemu je već i ona sama otvoreno pisala (https://www.jutarnji.hr/life/zivotne-price/dnevnik-jedne-zagrepcanke-kako-sam-tri-mjeseca-u-sredistu-grada-sanjala-toplu-vodu-15004861). U članku sama priznaje da je njena zgrada plaćala toliku pričuvu da su jedva imali za popravak jedne cijevi (gdje tvrdi da su i opljačkani) i to PRIJE potresa, pa kad se potres dogodio, od pričuve nisu imali ništa za saniranje štete. Evo i još jednog dijela citata iz teksta koji je Goranka Jureško napisala sama za sebe i za svoj razgovor s referenticom iz GSKG:

– “A ne gospođo, nema ništa dok se ne donese zakon o obnovi Zagreba.” Kako nema, pa to što mi trebamo su hitne intervencije. I ponovno ona – nemate novca! “Bilo bi dobro da prikupite kakav dobrovoljni prilog u kući pa da to uplatite na račun svoje zgrade.” O čemu to ona priča, pa nama treba barem dvjestotinjak tisuća kuna, a ne dobrovoljni prilozi.“

Dakle, da podcrtam još jednom… Goranka Jureško ima stan u centru Zagreba koji ima svoju vrijednost i posao za koji dobiva plaću. Taj stan je funkcionalan, ali oštećen u potresu. Zgrada se očito nije adekvatno održavala već godinama, a sama je priznala da novaca od pričuve nema niti kune. I sada ta ista novinarka koristi svoju poziciju u mediju da bi javno širila svoj osobni gnjev što uopće postoji oporba sa stavom da se ljudima poput nje ne plaća obnova kroz model otimačine kojim će se novci prisilno uzeti svim poreznim obveznicima u Hrvatskoj. Pritom se ne usudi odgovoriti na pitanje zašto bi svi mi morali obnavljati stanove takvima kao što je ona koji nisu brinuli o svojim vrijednim nekretninama, a nisu ni socijalni slučajevi ni po dohodovnom ni po imovinskom cenzusu. Zanimljivo je da gospođa Jureško naziva Darija Zurovca „empatičkim invalidom“ dok istovremeno ona sama zahtijeva da njezin stan bude obnovljen zaduživanjem države koje će otplaćivati mlađe generacije. Radi se o državi koja ima jedne od najmizernijih plaća u EU, a pritom će se to moguće osjetiti i kroz uštede na drugim proračunskim izdacima kao npr. zdravstvo ili mirovine. Mladi kojima je dosta takve represije odlaze iz Hrvatske, samo kako bi gospođa Jureško mogla zadržati svoj životni stil, koji podrazumijeva da na subotnju špicu ne mora ići tramvajem. Zbog toga što je gospođi Jureško vjerojatno nezamisliv život gdje ne može odšetati do gradske kavane, moja generacija mora tražiti svoju budućnost u državama gdje prosječni kvadrat stana nije skuplji od prosječne mjesečne plaće.

I samo da bude jasno, mene uistinu javna kritika ne smeta, a posebno ne ako dolazi argumentirano od strane novinara. Primjerice, novinar Indexa Vojislav Mazzocco je kulturno i profesionalno argumentirao svoj stav zašto se ne slaže s nama pa smo se kasnije kroz raspravu ipak složili u tome da problem leži i u tome što su oštećeni u potresu financirali i razne Uljanike, HŽ-ove, poljoprivredne poticaje i sl.. Kada je čuo da smo i protiv toga, tada je bolje razumio i naš stav oko obnove oštećenih zgrada, što ne znači da se u potpunosti složio s nama. Također, gospodin Mazzocco je i jasno rekao da i on ima oštećen stan što je bilo vrlo fer i transparentno od njega. Sjećam se i blogova gospodina Nenada Bakića koji je analizirajući kompanije čije dionice je imao u vlasništvu, na kraju svakog teksta napisao napomenu da posjeduje te dionice. Nažalost, gospođa Jureško nije u tekstu u kojem blati Zurovca napisala napomenu niti dala bilo kakvu naznaku da i ona ima oštećenu nekretninu u potresu. Možda zato jer se boji da bi tada ljudi lakše došli do zaključka da njen tekst nema veze s novinarstvom, nego da je rezultat čistog sebičnog financijskog interesa? Odgovor na to ću prepustiti vama…

P.S. Pretpostavljam da vam je poznato kako je FOKUS predložio i svoja dva modela obnove privatnih nekretnina. Elementi solidarnosti ugrađeni su u oba prijedloga. Oprost PDV-a i oslobađanje kamate vrijedili bi za obnovu privatnih nekretnina, a za državne nekretnine se u potpunosti predviđa obnova novcem poreznih obveznika. Kroz jedan od tih modela je omoguće i građanima da pomognu u obnovi kroz dobrovoljnu solidarnost. Dakle jasno je da mi nismo protiv toga da se pomogne u nevolji, nego smo protiv ovako lošeg i nepravednog zakona koji će u konačnici završiti kao – pljačka stoljeća.

[give_form id=”6365″ show_title=”true” show_goal=”false” show_content=”none” display_style=”reveal” continue_button_title=”Donirajte djecu”]