Medvjed, Vepar i Ris – basna za odrasle
Udruga Mlada pera raspisala je literarni natječaj za najbolju dječju basnu s ciljem izdavanje bojanke u kojoj je će biti objavljene te dječje basne, a ilustrirat će ih Goran Radiković. On često i sam doprinese svojim literarnim uradcima na raznim natječajima pa je tako i sad napisao basnu, ali basnu namijenjenu odraslima, baš onako kako je to nekad Ezop u originalu i zamislio. Pa pročitajte basnu i recite iskreno, koliko likova iz ove basne poznate u stvarnom životu?
U mračnoj ulici na rubu grada živjeli su Medvjed, Vepar i Ris. Zaobilazili su se u širokom luku, gledali se ispod oka, a kad bi slučajno nabasali jedan na drugog, samo bi promrmljali pozdrav i brzo produžili u suprotnim smjerovima. Među njima nije bilo naročite netrpeljivosti, ali niti međusobnih simpatija.
Medvjed je bio boksač. Dane je provodio dižući utege u teretani, preskačući vijaču ili žestoko udarajući boksačku vreću. Hranio se proteinskom hranom i obožavao je promatrati svoje mišiće u ogledalu.
Vepar je bio hrvač. Nije bio mišićav poput Medvjeda, ali je bio žilav i izdržljiv. Imao je žestoki temperament i teško se kontrolirao, a u svojim ispadima bijesa, mogao je srušiti mnogo veće i snažnije od sebe.
Ris je bio lukava zvjerka i za razliku od Medvjeda i Vepra, manje se uzdao u snagu, a više u pamet i lukavstvo. Često bi se držao po strani i analizirao situaciju. Kretao se nevidljivo poput sjenke, a nečujno poput šapta.
Situacija se počela komplicirati jedne večeri kad je u ulicu doselila gospođica Lisica. Gospođica Lisica bila je rasna riđokosa ljepotica zavodljivih zelenih očiju. Svake bi večeri šetala ulicom i privlačila znatiželjne poglede. Primijetili su je i Medvjed, Vepar i Ris.
Medvjed je iz teretane donio utege i želio je gospođicu Lisicu impresionirati svojim mišićima i sirovom snagom. Vepar je obukao svoj utegnuti hrvački kombinezon, a sa sobom je ponio veliku strunjaču po kojoj se bacao i valjao. Želio je gospođicu Lisicu očarati svojom atletskom građom, eksplozivnošću i demonstracijom hrvačkih zahvata. Ris je mirno promatrao svoje suparnike i čekao da se pojavi gospođica Lisica. Kad je gospođica Lisica izašla u šetnju već je bio sumrak. Ris se lukavo osmjehnuo i potrčao do Medvjeda.
“Prijatelju Medvjede”, preo je Ris umiljato, “primijetio sam da gospođica Lisica ne skida oči s tebe. Šteta što nisi odlučio dizati utege ispod ulične svjetiljke, gdje je puno više svjetla.”
Medvjed digne pogled prema stošcu svjetla koje je padalo sa svjetiljke, te se bez riječi uputi prema njemu vukući za sobom težak uteg. Ris jurne dvorištem, te u nekoliko hitrih koraka dotrči do Vepra.
“Prijatelju Vepre, čuo sam kako se gospođica Lisica raspituje za tebe. Bolje da požuriš pronaći neko svjetlije mjesto, kao na primjer ispod ulične svjetiljke. Uskoro će mrkli mrak pa te se neće vidjeti” , reče Ris Vepru hineći zabrinutost.
Vepar brzo zgrabi svoju strunjaču te je krene vući ka svjetlu. Kad su stigli ispod svjetiljke, Medvjed i Vepar su se sudarili stražnjicama. U prvi tren su se iznenađeno pogledali, a zatim su počeli režati i puhati, te si dobacivati različite uvrede i pogrde. Medvjed podigne šake kao u boksu, a Vepar se spusti u hrvački stav, čekajući Medvjedov krivi korak kako bi ga oborio.
Promatrajući ih, Ris se samo lukavo osmjehne i produži prema fontani pored koje je upravo prolazila gospođica Lisica. Pristojno se nakloni i povede gospođicu Lisicu u šetnju.
Kad dvojica silnih svoj ego mjere,
treći će iz prikrajka okušati sreću.
I dok im lukavac pred nosom vrhnje obere,
preostaje im jedino da sirutku srču.
Autor i ilustracija: Goran Radiković
*********************************INTERMEZZO**********************************
