Potraga za antibioticima na aparatima

Ljudi moji, do prije neki dan smatrao sam se barem relativno naprednim čovjekom koji koliko toliko ide u korak s vremenom i usprkos i u inat godinama ne bi se svrstao u neku zastarjelu generaciju no izgleda da me vrijeme nekako pregazilo, a da ja toga nisam ni svjestan. Nekako je projurilo pokraj mene, preteklo me, a da nisam osjetio ni povjetarac na licu od njegove brzine, samo sam u nekom trenutku shvatio da su danas u modi i žargonu neke stvari, fore, isprike, izlike, dosjetke koje mi nikada ne bi pale na pamet. Prvi put kad sam čuo kako me pregazilo vrijeme mislio sam da je slučajnost no kad se to desi i drugi put tada shvatiš da se mnogo toga promijenilo pa i opravdanja ilitiga kako se danas kaže Ma tko te jebe, nisi ti za mene!

Budući da me pregazilo vrijeme shvaćate onda da su me u stanje zbunjenosti doveli mladi ljudi pa osjećam potrebu napomenuti da ne smatram ni slučajno sve mlade ljude tako naprednima kao ove koje ću opisati, ali mi se nekako nedvojbeno čini da se malo to sjeme naprednosti počelo širiti baš među mladim ljudima jer jednom je slučajno, dvaput od različitih osoba je već trend.

Ja sam ona generacija koja je dolazila na posao ranije (i još tako dolazim) da se stignem pripremiti za posao i na miru popiti kavu prije posla. Nije bilo šanse niti bi mi ikad palo na pamet da zakasnim na posao jer se to može opravdati nekim dobro smišljenim izgovorom. Kako sam većinu radnog staža stekao kod privatnika podrazumijeva se da nisam ni znao za cijeli godišnji ili božićnicu, uskrsnicu ili nekakav K-15. To ne smatram pozitivnim samo opisujem kako je to nekad bilo kod privatnika, a koliko čujem nije ni danas mnogo drugačije, to je valjda poveznica sa starom Jugom.

Danas mladi žele i praktično imati sva prava  koja im teoretski pripadaju i to je OK, mi stariji smo si sami krivi što se nismo znali tako postaviti. Kad smo došli na razgovor za posao držali smo se svog dijela dogovora, a ako je baš bilo neizdrživo ili smo našli bolji posao poslodavcu bi pogledali u oči i rekli: “Odlazim!”

E radi se o ovom odlazim! Nisam mogao vjerovati kad sam čuo da je nekakav trend među mladima (uglavnom onima za koje firme dobe i nekakve poticaje za zapošljavanje) da prvi dan zakasne na posao, zatim budu pola sata na poslu i onda kažu da idu u auto po antibiotike – i odu! Nema ih više, a bome ih više ne možeš dobiti ni na mobitel! Sigurno je samo jedno, dobit će garantiranu plaću i radni staž za 1 mjesec, a nit’ orali nit’ kopali!
E sad, mene muči jedna stvar: jel’ se može ikako saznati jesu li ti mladi i pripadnici mladeži neke političke stranke?

*********************************INTERMEZZO**********************************