Sav teret sezone prelit će se na one koji rade te će raditi i po 15 sati dnevno, potplaćeni i dalje

Koronakriza je lani u pitanje dovela oko sto tisuća radnih mjesta u turizmu i s njim povezanim djelatnostima. Ulaganje u beton, pločice i lustere kao da je postalo važnije od ljudi koji pružaju uslugu u tim objektima, a koji su za neke poslodavce postali više potrošna roba, nego djelatnici.

Već samo letimičan pogled na online ponudu poslova daje zaključiti kako se trenutačno najveći broj radnika traži u ugostiteljstvu i turizmu. Primjerice, preko 2.000 je aktivnih oglasa na stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za turistička zanimanja, dok je na drugom mjestu građevinarstvo s 850 ponuda za radno mjesto. Dakle znatno manje, započinje analizu Novi list.

I na drugim portalima za zapošljavanje ne manjka oglasa za konobare, kuhare, recepcionare, radnike u domaćinstvu, radnike u restoranu i slično, a radnike traže svi, od kafića i restorana, do velikih hotelskih kuća.

Hrvatska je i prije pandemije koronavirusa imala velik problem nedostatka kadrova u turizmu. Već i ptice na grani znaju da su u turizmu plaće male, da je sve više sezonaca, a sve manje zapošljavanja za stalno, kao i da je i prije pandemije počeo uvoz radnika, ne samo iz susjednih zemalja, već su u kuhinjama domaćih restorana radili Indijci ili Filipinci. Ulaganje u beton, pločice i lustere kao da je postalo važnije od ljudi koji pružaju uslugu u tim objektima, a koji su za neke poslodavce postali više potrošna roba, nego djelatnici.

Male plaće

Koronakriza je lani u pitanje dovela oko sto tisuća radnih mjesta u turizmu i s njim povezanim djelatnostima. Vlada je mjerama za zaposlene uspjela spasiti većinu radnih mjesta, to je svima jasno, međutim »rupa« se uslijed koronakrize ipak još produbila.

Među prvima su na nedostatak kadrova ukazivali u turističkim agencijama kao i ugostitelji, međutim, činjenica je da svi ovog ljeta radnike »traže svijećom«.

Jakominić: Otišli i Bosanci

Vedran Jakominić, predsjednik Udruge ugostitelja Kvarnera i Istre (UUKI), na pitanje koliko je teško doći do djelatnika, kazao nam je kako je situacija prava noćna mora.

– Država je bila jako dugo zatvorena i kadar koji je i radio u turizmu nije bio u mogućnosti živjeti s 4.000 kuna i oni su promijenili struku, a dio njih i državu. Mi smo pratički tek 1. lipnja dobili zeleno svjetlo da možemo kako-tako raditi, a tek ovih dana smo i došli na ECDC-ovu zelenu listu, kasno smo dobivali informacije, nitko nije znao što će biti do pet dana prije promjene mjera, i to je situacija u kojoj ne možete planirati kadar. Kada počnete tražiti kadar na polovini sezone, onda naravno do njega ne možete doći jer je otišao u druge djelatnosti ili u inozemstvo. Isto vrijedi i za kadrove iz susjednih zemalja pa su ljudi iz Bosne i Hercegovine, Srbije, i slično, otišli raditi u Austriju i Njemačku. Tako da mi sada nemamo ni domaći kadar jer je domaći kadar pobjegao s obzirom na to da ih ne možemo platiti, a teško dolazimo i do stranog.

Dodao je i kako država radi nenadoknadivu štetu ovako visokim PDV-om u turizmu. Do tada, treba odraditi ljeto s ljudima koji su na raspolaganju.

– Raspoloživih kadrova na »birou« nema, do te mjere da je ukinut test tržišta rada jer kuhara, konobara i pomoćnog osoblja nema. Tko god može, u ovom trenutku bi ih platio zlatom.

Eduard Andrić, predsjednik Sindikata turizma i usluga Hrvatske (STUH), kazao je kako sada na naplatu dolazi ono na što su sindikalisti stalno upozoravali, a to je da su ovoj djelatnosti male plaće zbog čega je velik odliv radne snage i da će Hrvatska doći u poziciju da neće imati tko raditi.

– U ovoj se situaciji pandemije računalo da je koronakriza i u drugim zemljama pa će radne snage biti na pretek. Međutim, upravo te male plaće su dovele do toga da je pomoćno osoblje, pa i konobari otišlo u građevinarstvo i trgovinu, što je frapantno. Ali i razumljivo jer su plaće u graditeljstvu bile i do 9.000 kuna s obzirom na to da je građevinarstvo živnulo i u odnosu na ove 4.000 kuna i neizvjesnu sezonu, ljudi su se odlučili otići.

Sada smo došli u poziciju da nam nedostaje radna snaga, ponovo se na sve strane traži radnike, međutim i te radne snage na međunarodnom tržištu je sve manje. U Srbiji je trenutačno jako teško naći djelatnika, jer i oni koji idu raditi van svoje zemlje, ako već idu od kuće, sigurno je da će umjesto u Hrvatsku otići u Njemačku ili Austriju, rekao je Andrić o aktualnoj lošoj situaciji s kadrovima te najavio kako će se s udrugom ugostitelja i drugim partnerima postaviti pitanje kako dalje.

Panika posvuda

Tvrdi kako treba podići plaće, a da se to napravi i poslodavci će morati »odriješiti kesu«, a i Vlada mora shvatiti da treba porezno rasteretiti ovaj sektor, počevši s PDV-om do parafiskalnih nameta za koje se obećavalo kako će se ukinuti, no ostala su. Isto tako, strani radnici, koji bi trebali popuniti manjkove, reći će, često ne znaju objasniti gostu kamo su došli, predstaviti jela ili običaje, kao što to zna domaći djelatnik.

– Kvalitetan turizam Hrvatska ne može razvijati bez kvalitetnog kadra. Osim hotela, imamo i masu kafića i restorana koji vape za radnicima. Procjenjuje se da nedostaje blizu 30.000 radnika. S time da su ipak u nešto boljoj situaciji regije na sjevernom Jadranu, naveo je Andrić.

I u Sindikatu Istre, Kvarnera i Dalmacije (SIKD) ukazuju na alarmantnu situaciju s kadrovima.
– Situacija je panična, i to svuda. Poslodavci traže radnike na sve strane. U kompanijama nastoje ugovarati i nagrade kako bi privukli ljude, međutim ih nema. Ima dosta primjera da su ljudi koji rade u turizmu otišli raditi u tvrtke iz drugih djelatnosti koje su tražile radnike za malo jednostavnije poslove. Plaće su niske, ali ipak stižu. Ljudi jednostavno nisu više mogli čekati kad će početi raditi, već je lipanj. S 4.000 kuna ili 60 posto plaće, što su imali stalno zaposleni u nekim tvrtkama, netko mora zatvoriti i ratu kredita, a živjeti od onoga što ostane. Što je jako teško ili nemoguće, kazala je Cvitić.

Na jugu još i teže

– Treba razumjeti i poslodavce, u uvjetima kada nisu znali kada će se otvoriti granice, hoće li stići potpore Vlade koje su se davale mjesec za mjesec i slično, teško je planirati zapošljavanje. Jednostavno je situacija katastrofalna, rekla je Marina Cvitić. Ukazala je i na zanimljiv detalj. Naime, čak se ni

Ukrajincima ne isplati dolaziti raditi u Hrvatsku jer su im plaće doma otprilike slične kao i tu, pa se pomoćno osoblje uzima čak i iz Nepala.
– Ja vjerujem da se dio hotela ovog ljeta neće otvoriti i zbog toga što u njima nema tko raditi, dodala je predsjednica SIKD-a napominjući kako se u Istri i na Kvarneru sindikalisti bore da djelatnici dobiju nagrade, a u južnim županijama je i teže jer su plaće smanjene, pa sindikalisti nastoje da im se vrate na staro. To je naravno plodno tlo za rad na crno, odnosno plaćanje na ruke, a s čime velike turističke tvrtke koje sve provedu kroz plaću i na to plate davanja, ne mogu konkurirati.

– Ono što se sada može očekivati jest to da će se u nedostatku ljudi, sav teret sezone preliti na one koji rade te će raditi i po 15 sati dnevno jer su svjesni da sezonu moraju odraditi kako bi spasili radno mjesto i kakvu-takvu plaću, zaključila je Cvitić.

*********************************INTERMEZZO**********************************